Mogu li se, u Beogradu i Srbiji, na prste jedne ruke nabrojati ljudi, poput Bogdana Bogdanovića, antifašiste, profesora, umetnika, humaniste, gradonačelnika Beograda... Pa ipak jedva da se našlo mesta za vest da je u toj i toj godini, preminuo u Beču. Možda zato što je bio redak, možda zato što je u II svetskom ratu, kao antifašista bio na strani partizana, možda zato što je bio humanista, možda zato što je bio kreativan, možda zato što su ga studenti voleli, možda zato što je bio gradonačelnik Beograda - kao rođeni Beograđanin, možda zato što se suprotstavio SANU i dao ostavku na članstvo, možda zato što se suprotstavio velikom Slobi, možda zato što ga je svet priznavao i uvažavao, možda zato što je radio i stvarao do poslednjeg trenutka...
Ili je sve tako jer su ga iz Srbije oterali oni koji su, svojevremeno, na vratima njegovog stana u Beogradu ispisivali crvenim slovima “Ustašo”. Hoće li mu neko, bar danas, reći : “Izvini Bogdane i hvala ti na svemu”
Biografija (B92)
Nakon osam godina od petoktobarskih promena 2000.te, podsećam na sve one koji su činili tadašnji DOS (Demokratsku opoziciju Srbije), koji je doveo do smene režima Slobodana Miloševića. Već sam u nekoliko navrata na ovom mestu pisao o DOS-u i svemu što se tada dogadjalo, pa dalje komentare prepuštam blogerima.
1. Demokratska stranka – Zoran Djindjić
Došao je i taj 17.februar, Dan „D“, dan proglašenja nezavisnog Kosova, dan proglašenja još jedne (lažne ) države....opet nam radi adreanalin, opet se čuju srpske trube sa Kosova, opet se čuje ista retorika kojom su branjeni Knin, Slavonija, Borovo....i sve tako po stoti put, dok ne dodje „šumar i sve nas rastera“. Sviraju automobilske sirene ulicama naših gradova, razbijaju se izlozi, demonstrira sila pred ambasadama, preti prekidom diplomatskih, privrednih i drugih odnosa...Naši čelnici, lideri, uz pratnju crkvenih otaca šetkaju se po ostatku slobodne
Djura Jaksic je rodjen kao najstariji sin u svesteničkoj kuci u Srpskoj Crnji....uglavnom tako pocinju svi oni koji su se bavili biografijom Djure Jaksića, velikog srpskog patriote, pesnika, slikara, boema....Pevao je nesrecni Djura o mnogo cemu, ali otadzbina mu je uvek bila na vrh pera kojim je ispisivao mnoge stihove,
Proteklih dvadesetak godina neizvesnog života, pa i opstanka, učinili su da se građani snalaze i dovijaju na razne načine - država ima važnija posla. Bitno je sačuvati teritorije, a da li će na njoj neko ostati, to ne opterećuje mudre glave - od naroda izabrane.
Prolaze meseci i dani, vuku se godine, poslednje zalihe su poodavno potrošene. Krcka se budućnost, a pitanje teritorija ostaje i dalje tema nad temama - labudova pesma nad pesmama. Čim se građani okupe, pa i u manjem broju, da skrenu pažnju države na bedu i siromaštvo, odmah se kao protivteža nametne pitanje Kosova.
Za to vreme dok se pitanje Kosova ne reši, ili je već rešeno, ali mi nismo obavešteni, prolaze vozovi - prolazi život.
Evropa samo što nije, još za koju godinicu, eventualno deceniju - ali brzo će i to proći. Nabujali patriotizam onih 90-tih, već je splasnuo, a građanima je poodavno svega dosta.
Ma kad je otišlo tele, neka ide i uže, opšta je konstatacija!
U međuvremenu građani su sve zabrinutiji za egzistenciju. Rešenje kao da nije na pomolu – ma ni blizu.
Zasedaju kućni saveti razmatraju situaciju, pokušavaju da planiraju.
Taman kad sam na Blogu otvorio temu o nedostatku kulturne politike u Srbiji, pa sam tom prigodom naveo primer kuće u kojoj je živeo Djura Jakšić, a pridružilo mi se još par blogera sa primerima iz svojih gradova (kuće Sterije Popović, B.Nušića...) u Kragujevcu evo novih (loših) dešavanja.
Ne samo da