Sad treba igrati pametno. Srce vuče da se ide na prevremene izbore, ali treba biti razuman, treba misliti strateški, pre svega treba matirati Koštunicu. Ako se sada raspišu prevremeni parlamentarni izbori, pa demokrate i radikali dobiju po četrdesetak procenata, opet neće moći da se formira vlada bez Koštunice, a onda je bolje ni ne ići na izbore. Koštunica je sada u defanzivi i u tom slučaju bi se oporavio. Ono što sad treba da se uradi je da se Koštunica još više satera u čošak, da se prisili da napravi još neku grešku. Evo šta bih ja uradio.
Ne znam za vas, ali ja sam čovek vizionar, ja volim da planiram sve po nekoliko godina unapred. Svi već znate iz prethodnog posta šta se sve planiralo još dok je Milošević bio na vlasti i kako se sve to izjalovilo i ko je za sve to kriv. Ali ne treba posustajati, već na vreme planirati ko će preuzeti vlast za četiri godine kada budu sledeći izbori.
Kao što svi već očekuju, uskoro će biti formirana vlada pomirenja na levici. Mnogo je pisano o sukobu na levici, a nedovoljno o pomirenju na levici. Zato par redaka o tome, a potom i o alternativi, odnosno o desnici.
Kako je Vojislav Koštunica zeznuo Srbiju, pa svoju stranku, pa sebe
Vojislav Koštunica je 2000 došao na vlast, a da ni sam nije znao kako. Kombinacija demokrate i nacionaliste je bila trik koji je radio protiv Miloševića, to je bio Koštunicin unique selling point na izborima koji su se održavali svega godinu i po dana nakon NATO agresije. Mada je bilo ljudi koji su smatrali da će Miloševića pobediti i Nikola Šećeroski, ako iza njega stanu sve stranke, rasprostranjeno mišljenje tog leta 2000. bilo je da je Koštunica dobar kandidat, jer će Milošević teško od njega da napravi izdajnika. Bilo kako bilo, behu izbori, Koštunica pobedi, Milošević pokrade glasove, narod obori Miloševića i kao nusprodukt petog oktobra Koštunica postade predsednik SRJ.
Balkanski centar za Bliski istok je objavio podugačak intervju sa Džonom Espozitom, profesorom na Džordžtaun Univerzitetu u Vašingtonu. U tom intervjuu Espozito govori o islamofobiji, islamu i demokratiji, Palestini, ali meni je najinteresantniji deo intervjua u kome on govori o tzv. Arapskom proleću i često pominjanoj islamističkoj pretnji. Teza koja se često čuje je da če Egipat 2011 biti uskoro isto što i Iran 1979, ondosno da će sekularnu diktaturu zameniti teokratski totalitarizam. Evo šta Espozito kaže o tome.
Ko zna kako izgleda sinteza proteina? Koga to uopšte zanima? Dobro, možda vas i ne zanima, ali pogledajte jedan filmić, urađen početkom sedamdesetih godina na Stanfordu. Film na fantastičan rasvetljava misteriju sinteze proteina, ali takođe rasvetljava i misteriju veselih sedamdesetih. Nama, neokonzervativnim generacijama rođenim u to vreme, ovo možda izgleda smešno ili čak glupo, ali od ove ekipe se da mnogo toga naučiti. Naročito ovih dana. Kliknite na play i uživajte (update: ako ne radi, kliknite na ovaj link).
U Srbiji je počela izborna tišina tako da mogu potpuno da se posvetim izborima u Americi. Malo pre me je jedna drugarica zvala da im pomognem za vikend u Njujorku da agituju za Baraka Obamu. Ja mu dođem neki operativac-ekspert i taj me je poziv vrlo polaskao. Rekoh joj da ću videti, moram u subotu da glasam, pa možda sednem na bus (Kinezi voze do Njujorka za 20 dolara) i stignem u subotu uveče.
Ja naravno nisam američki državljanin i nemam pravo glasa ovde. S druge strane, osećam izvesnu nelagodnost da se mešam u unutrašnje stvari jedne suverene zemlje, ali nekako mi se čini da će ovi izbori da budu vrlo zanimljivi. Može da se desi da sledeći predsednik bude prvi crnac, prva žena ili prvi mormon, ili da se u Belu kuću useli prva sajlonka (Mekejnova žena). Atmosfera je potpuno drugačija nego na izborima pre četiri godine. Vrlo interesantno. Ne mogu samo da posmatram iz daljine.
Pogledajte najbolji predizborni spot iz ove kampanje. Uradio ga je ko drugi nego Hattori Hanzo.
Ostalo je još sedam dana do dana odluke!
Tu sam. Igrica napreduje ;) fala na pitanju, Udarila kriza, izbori se približavaju, građani (i oni koji to nisu) uzimaju stvari u svoje ruke. Šta ima kod vas?
Obavezno pogledajte snimak, a onda posetite www.therisemovement.org
Ma kakav SPS, pa to je bila tema pre mesec dana, na Ivici je da odluči - Mordor ili Gondor, to smo znali još onomad, pustimo čoveka da odluči, ali samo da se podsetimo: on nije bio na Trgu Slobode, pa nemoj da bude kuknjave ako odluči da ostane tamo gde je bio i do sada: na Ušću. A kad smo već kod Ušča, za Beograd se kaže da je na Ušću dveju reka. Dakle može da se desi da Ušće, a ne Trg Slobode, bude centar Beograda. E to stvara određene ekološke probleme.
Šta je poenta ekologije? Većina prlja, a manjina čisti. Većina koja prlja obično naglašava da je "u većini". Međutim, nikada se nije desilo da manjini koja čisti prebacuju da je u manjini. Nikad se nije desilo da kažu "Otkuda vam pravo da čistite? Pa vi ste manjina!" Dakle, oni koji čiste, uvek su u manjini i to je dobro, treba tako i da ostane, niko ne bi trebalo da ima problem s tim.
Poginuo je Radojko Luković. Sa njim su u saobraćajnoj nesreći živote izgubili i Mile Veljković, Močetov brat i Aleksandar Mitrović. Radojka je, zajedno sa Močetom Veljkovićem i Nebojšom Sokolovićem, maja 2000. pretukla banda Zorana Roleksa, pajtaša Marka Miloševića. Danima nismo znali jesu li živi ili nisu. Nismo znali koliko su teško povređeni. To je bio najužasniji period, taj maj mesec 2000. Poslednjih dana mnogo sam mislio o maju 2000, skajpovao sam Tozu posle ko zna koliko godina i sad pročitam vest na B92. Strašno. Radojko, neću te zaboraviti, ni ono što si preživeo,