Ovih dana sve nas je potresla vest da je petogodišnji dečak za desetak dana čak dva puta primljen u bolnicu sa teškim povredama koje su ukazivale na zlostavljanje.
Dečak je bio štićenik Centra za socijalni rad u Novom Sadu.
Decu koju u porodicama zlostavljaju predaju na zaštitu i staranje Centrima za socijalni rad, verujući da će Država o njima bolje da se stara nego što to čini porodica.
Kako se o ovom mališanu starala ustanova kojoj je predat na čuvanje i zaštitu?
Inspektor Marković je slušao šta mu uzbuđenim glasom govori majka preko telefona:
"Odmah dođi kod gospođe Mice na Bulevaru, desila se provala. To je ona radnja pored krznara, krojačka radnja, broj 182, evo me ispred radnje, čekam te. Ona se, sirotica, zaključala u kući, nikog ne pušta dok ti ne dođeš.
"Zašto lepo ne pozove policiju i mi ćemo odmah doći i postupiti po prijavi? Zašto ti zoveš?"
"Ona nikako neće policiju, to mi je izričito naglasila, kaže da nije samo provala, u pitanju je i otmica i ucena. Nekog će ubiti ako vide policiju, zato je
Ova prica nema nikakve veze sa politikom , svaka slicnost sa nekim ljudima i dogadjajima je sasvim slucajna. Naprotiv , pisem je da se svi malo odmorimo od politike , da se zabavimo i nasmejemo , kome bude zabavno i smesno.
Prica je istinita , moracete da mi verujete na rec jer niko nece da prizna da se to bas u njegovom selu desilo , a to me cudi , jer , kada se nesto lepo desi svi se otimaju da je to bas kod njih bilo. Za ovo se niko ne otima..pa procenite sami.
Zamislite vojvodjansko selo , siroko , siroko..sto da se stedi kad se ima.
Zamislite glavni
Sedim sama u mraku i gledam u monitor, to je jedino sto svetli. Ta pomrcina potice od Pomracenja 21. ovog Meseca. Zlobnici tvrde da se to pomracenje dogodilo samo kod nas ali to nije istina, to je mogao da geleda ceo svet. Pomracenja su retke pojave, mnogi dugo cekaju da ga vide, a ono sto je retko to je i skupo. Zato smo mi, ko mala deca,hteli to pomracenje da vidimo izbliza, i eto ga tu, kod nas. Prvo smo se malo radovali a onda smo se zabrinuli. Kazu neki doktori da zivot u mraku nije zdrav, popadacemo svi u depresiju. Popijem dva aspirina za svaki slucaj, vitamine i caj, i nastavim po
Unjkav glas spikera na železničkoj stanici u Beogradu objavio je da je voz iz Beograda za Bar postavljen na peronu četiri. Sudija Sreten Jović se ispravi, zagladi gustu sedu kosu i orlovskim pogledom prelete preko mase putnika. Sve se odvijalo po planu: automobil je natovaren na voz i on će istim vozom do sutra ujutru biti u Baru. Za sada sve teče kako je predviđeno, jedino je u sebi molio Boga da u kupeu ne bude i neko ko je pročitao njegovu knjigu o zločinima u prestonici, i ko ima veliku želju da mu ispriča svoje rešenje zagonetke ko je ubica.
Izgleda da je Bog tada
Molim , molim , molim one koji ruse Beograd da ne ruse MOJ BEOGRAD
Beograd su rusili i palili , ubijali i ranjavali ljude nasi neprijatelji odvajkada , danas ste to vi. Rusite ga zato sto ne mozete da dobacite kamenom do Amerike ili Kanade ? Na suprot vama su policajci koji isto misle kao vi da je to nepravda i sila i bezakonje velikih i mocnih ali samo rade svoj posao a to je da SACUVAJU BEOGRAD .
Da li od vas treba da ga cuvaju?
Da li ce zbog vaseg "patriotizma " neka majka ili zena od sutra nositi crninu i necija deca rasti bez roditelja?
Znam
Inspektor Marković je pogledao na sat i pomislio da možda ima šanse da stigne kući na vreme ako telefon ne zazvoni do kraja radnog vremena. I baš tada je zazvonio, ne sluzbeni nego njegov privatni mobilni. Zabrinuo se kad je video da ga zove majka a ona ga nikad nije zvala dok je na poslu. Javio se i dok su se kolege utišavale mogao je da čuje da njegova majka javlja da je neko umro.
"Ko je umro" - svi su se utišali dok on nije dao znak da se opuste....."mama, normalno je da umre stara osoba....ne, ne bagatelišem .....koga će da spali? Aaaa, misliš kremira? Pa to je normalno,
Sneg je počeo da pada predveče, sitnim pa sve krupnijim pahuljama. Ana je sa prozora svoje kancelarije gledala narod koji se kretao bulevarom ka centru i provlačio se između automobila koji su milili. Poslednji radni dan pred Novu godinu bio je završen i ona se spremala da krene kući kada je zazvonio telefon. Njena najbolja drugarica Vesna je kategorički zahtevala da Ana prespava kod nje.
"Nemaš izgovor Ana. Tvoj sin je na Kopaoniku a moja Maša kod tate u Novom Sadu, znači slobodne smo = žurka za dve dobre mačke." govorila je Vesna u slušalicu. Bila je to njena uzrečica
Na kuhinjskom stolu gospođe Olge Jovanović nalazio se predmet zbog koga je pozvala policiju. U providnoj kesici, uredno zapakovan, nalazio se ljudski prst. Pocrneo i sasušen, ali prepoznatljiv i neveštom oku, plašio je staru ženu nekoliko sati, otkad joj je taj "poklon" doneo veliki crni mačak. Taj razbojnik je sada sedeo na hoklici i nepoverljivo pratio svaki pokret inspektora, spreman da zbriše kroz otvoren prozor na najmanji znak opasnosti.
"To je Vaš mačak?" upitao je inpektro Marković.
"Nije moj" uzdahnu ona, . "On je slobodan. Dođe i ode kad hoće.