Ta izreka mi je pala na pamet kad sam pre neki dan gledao namrštenog Vuka Jeremića kako iz Budimpešte poručuje zapadnim partnerima da će Srbija ako bude morala birati između EU i
http://www.novossti.com/2010/12/najvaznije-je-ucestvovati/
To i nije bilo tako teško jer sam na Kosovu u poslednjih mesec dana bio
Održani su kosovski izbori. Nezabeleženo nizak odaziv albanske zajednice i puni bojkot srpske zajednice. Vlasti Srbije, ili kako se to popularno kaže, premijer i predsednik u sabornom odnosu sa omiljenim opozicionarom Tomom Nikolićem, a podržani sinodom, zatražili su od Srba da ne izlaze. I ovi su, skoro bez izuzetka poslušali.
Pobednik izbora je prema očekivanjima stranka Hašima Tačija. Novu vladu će, po svoj prilici praviti velika koalicija, Tači - Sejdiju.
Šta će se dalje događati, predvidljivo je, ali to sada nije tema.
Dan nakon izbora
U našem neposrednom susedstvu odvija se vrlo zanimljivo suđenje, Na optuženičkoj klupi sedi Ivo Sanader, do pre dve godine nesporni politički lider u Hrvatskoj, čovek koji je tamo dobivao izbore dva puta za redom, zahvaljujući isključivo personalizovanoj kampanji.
Sanader ima tri suđenja za različite vrste korupcije, a ekonomski analitičari u Hrvatskoj njegovoj koruptivnoj hobotnici pripisuju milijarde kuna štete nanesene državnom budžetu i javnim fondovima.
Kad se detaljnije pogleda ono za šta se Sanader tereti, čovek ne može a da ne pomisli na gotovo identičnu
Već danima na blogu imamo veliki broj tekstova koji dotiču položaj verskih zajednica u Srbiji sa posebnim osvrtom na položaj SPC, klerikalizaciju društva, političku upotrebu crkve, politikansko delovanje nekih crkvenih velikodostojanstvenika. Isto tako pod lupom je i neprirodna, politička veza crkve i vlasti, crkve i nekih političkih partija.
U listu "Danas" od 23. oktobra 2007. u rubrici "lični stav" objavljen je tekst Vladimira Ilića za koji držim da je veoma zanimljiv i da je posebno zanimljiva optika kroz koju on posmatra odnose vlasti i crkvenih zajednica u Srbiji.
Unapred
Već mesecima gledamo ovo ciljano pogoršanje odnosa između Srbije i Hrvatske. Rekao bih da to gledamo kroz celu, 2008. godinu i da je jako lođša dijagnoza da je to nastalo zbog hrvatskoga priznavanja Kosova.
Hrvatska ambasada u Beogradu je razbijena koji mesec ranije iako tada nije sa te strane bilo niti jedne reči o priznavanju. Čak naporotiv, sve izjave koje su dolazile iz Zagreba bile su vrlo uzdražane.
S obzirom da imam izvesni senzibiltet, pa i iskustvo, kad su odnosi Zagreba i Beograda u pitanju,kad su srpsko - hrvatski odnosi uopšte u pitanju, ja sam siguran da
Za današnji broj političkog časopisa "Nedeljni Telegraf", dao sam intervju gospođi Vojislavi Crnjanski - Spasojević.
Kako se radi o pitanjima vezanim za aktuelna politička zbivanja u Srbiji, objavljujem ga u celini...
- Šta se trenutno, po Vašim procenama, dešava na političkoj sceni Srbije?
Odgovor: Mislim da se ne događa ništa neobično. Srbija je u godini kad je imala sve vrste izbora, od predsedničkih do lokalnih, godini kad je proglašena kosovska nezavisnost i godini kad je izgleda definitivno prelomljeno da se krene put evroatlanskih
Bio sam na Kosovu ovih dana. Južno od Ibra. U Prištini, Gračanici, Čaglavici, Lipljanu, Starom Gradskom, Ugljarima, Kuzminu..Na Kosovu je sve jako blizu i nikada pouzdano ne znaš u kojoj si opštini.
Tamo su za manje od dvadeset dana parlamentarni izbori.
Kad bi se sudilo po plakatima, bilbordima i reklamnim TV - spotovima, teško bi bilo prepoznati prededizbornu atmosferu. Toga gotovo i da nema.
U Gračanici gde sam bio prošle godine pred lokalne izbore, vidljive promene. Mesto izgleda nekako sređenije i sa više života. Priznaju to i u okolnim srpskim selima,
Znate verovovatno šta je to džambas. To je zanimanje, a pominje ga i Đoka Balašević u svojo pesmi "Šta će vam novci moji sinovci" ili kako li se zove ta pesma, kad priča o Boži zvanom Pub, pa kaže - Neki džambasi se kleli da su kod Sombora sreli, nekog tipa što je isti on -
Džambas je trgovac konjima,vašarski manipulant, onaj što spaja kupca i prodavca i uzima procenat - nagradu od obe strane ako se posao sklopi.Džambasa ima uvek i uglavnom tamo gde su vašari i bez vašara oni ne postoje.U džambaskim poslovima uvek postoji prevarena strana.
E, sad, kakve veze
Gledam TV izveštaje sa skupštinskog odbora za Kosovo i Metohiju. Strašno.
Jedini mogući zaključak nakon te rasprave je - slom populističke politike koju je vodio Boris Tadić od 12. februara 2004. godine, otkada je predsednik DS-a, pa do danas.
Krčag ide na vodu dok se ne razbije, kaže poslovica, a noseći taj krčag, Tadić je uspeo da po dva puta dobije predsedničke i parlamentarne izbore.
Osnovi strateški pravac njegove politike bi se najkraće mogao obeležiti kao "pravac ni tamo ni ovamo".