Smena trenera kod nas nije nikakav neobičan događaj, pa bi pisanje
Ovaj post sam počeo pisati na Jakšinom blogu, ali je predugačak, pa je svrhovitije da otvorim vlastiti post.
Naime, Jakša je otvorio neku vrstu hipotetičke kladionice na temu hoće li za 9. decembar biti raspisani predsednički izbori. Moj odgovor je kategoričan. Neće. I ne samo da neće biti raspisani za 9. decembar, nego ih neće biti pre jeseni 2008. godine. Ako ih i tada bude.
Govorkanja i najave da će Oliver Dulić raspisati izbore za 9. decembar nisu ništa drugo nego puštanje probnih balona i priprema terena da Tadić ponovo ispadne "mudar i razložan" i nakon
Sinoć sam uz temeperaturu od 39, kijavicu, groznicu, neprijatno osećanje po celome telu kad, kako bi rekli u mom starom kraju, "boli svaka žunta", na RTS-u (namerno napisano jer to nije javni servis) gledao direktno obraćanje Predsednika Tadića i premijera Koštunice grđanima Srbije, a vezano za direktne pregovore sa vodećim političarima na Kosovu oko statusa istoga.
Elem, ista melodija, ali veoma raspričani, skoro do repovanja inspirisani Tadić i Koštunica. To se hvali jedinstvo i sloga u Srbiji, to se hvali sinhronizacija u pregovaračkom timu, to se argumenti naše strane
Evo, burnu proteklu nedelju nisam bio u Srbiji. Išao malo na zapad da vidim hoće li "propasti". Boravio u Berlinu i Pragu po nekoliko dana.
Skitao sam bogami peške dok me noge ne zabole, obilazio mnoga mesta, ulazio u restorane, prodavnice, robne kuće, javni prevoz, vozao se taksijem a tek kasno uvečer uključivao TV po navici. I vesti iz Srbije, na mnogim od TV postaja bile su vezane samo za dva slučaja. Lupanje Beograda u prošlu nedelju i ona sramota u Đenovi.
I dok se sa drugih geografskih destinacija posmatra kako Čileanci vade svoje zatrpane rudare sa 600 metara
18. oktobar 2010. | 21:54 -> 23:04 | Izvor: FoNet, Tanjug Beograd -- Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je da država neće dozvoliti da Srbija bude plen kriminalaca i nasilnika.
Lepa izjava...i teško da bi joj se šta moglo prigovoriti. No sve ima svoj kontekst koji sreću kvari, pa i ovakva izjava.
Samo pre petnaestak dana, na RTS-u, u jednom od onih tapašajućih i maznih razgovora koje predsednik zna prirediti sa Nenadom Lj. Stefanovićem i gde se sat i po naša stvarnost slika najoptimističkijim bojama koje je moguće
Zoketa je moj daljnji rođak, uspešan čovek sa stalnim boravkom u Beču i akcijama u turstičkim i hotelskim lancima u Austriji, Švajcarskoj i Hrvatskoj. Živi skladan porodični život sa lepom ženom i slatkom ćerkicom. Putuje često poslom po regionu i šire, lojalan je rodbini, javi se često, upita za zdravlje, pomogne kad je neophodno.
No, sa Zoketom nije stvar uvek izgledala tako idilično. Kao jedinac u roditelja bio je prilično razmažen i oni su imali silnih problema tokom njegova detinjstva. Kad bi utuvio neku želju u glavu nije birao sredstva kako da tu želju ispuni.
Više puta sam se na ovome blogu deklarisao kao "Zvezdaš". Zvezdaš sam i danas i ta infekcija me neće nikada proći. Jednom zvezdaš, uvek zvezdaš. Ja ne spadam u onu vrstu sportski korektnih, onih zvezdaša koji tvrde da za Partizan navijaju kad igra protiv stranaca. Kod mene biti zvezdaš znači ne podnositi Partizan. Kad oni izgube, meni je isto kao da je Zvezda dobila.Ne mogu protiv toga ništa niti imam nameru da to stanje menjam, da stav korigujem.
E, sad, da nije toga, ja bih nakon jučerašnje skupštine FK Crvena zvezda, prestao biti njen navijač. Svi racionalni razlozi
Evo dobismo parlamentarnu većinu. Dobićemo uskoro i vladu. Još samo da se DS unutar sebe dogovori ko će biti premijer jer Tadić jako brine da se uz njega, u ovome DS-u ne profiliše još neka politička ličnost. Zato ne verujem da će Pajtić biti mandatar jer je postigao dobar rezultat u Vojvodini a i drugi, posebno zapadni faktori ga mogu shvatiti sasvim ozbiljno. Jeremića ozbiljno ne shvata niko, pa je on Tadiću prvi lični kandidat, dok je Cvetković čovek bez harizme, a činovničkog izgleda i činovničkog izraza. Zato će biti Cvetković. To će se u stranci zvati "kompromis".
Tagovi: Hrati, Tomislav Žigmanov, Vojvodina
Datum objave: 23.01.2010. Piše: Nenad Jovanović