Moja osnovna shkola je bila jedna od dve najprestiznijih u gradu, a moj razred najbolji u njoj. Najvishe vukovaca i odlikasha, sve deca iz finih porodica i po neko rasporedjen, da odrzva ravnotezu po tadashnjoj politichkoj korektnosti-sa druge strane.
I onda, neobichan raspored sedenja, napred u tri reda postavljenih klupa-dobri djaci, a u zadnjim lozama-ovi shto shkljocaju, kao da je trebalo povuci liniju razlike i istaknuti sjaj.
Tu iza granice, sedela
Dragi Drugari,
ovaj blog je bio zamishljen, kao mesto sretanja svih ljudi Dobre volje da na najrazlichitije teme razmene mishljenja, shto u ovom sluchaju nije bilo neohodno i da se nalaze na istom mestu-bash lepo i konforno, zar ne?
Tokom vremna su nas svojim prisutvom pochastile mnoge poznate face i delile s nama svoju intimu i neke druge stvari i sve se razvijalo, manje vishe u pozitivnom pravcu. Trebalo je vremena da se malo naviknemo na
.....e, chekajte me samo da zapalim,...mmmm,.....phuuuuu,...sad moze!
Evo , priznajem-kriva sam za sve pare!(Koje bolje da ne sabiram- da se ne bi oduzela!)
Kriva i porochna!
Pa ne moze sad bash bez greshke ni da funkcionishesh, zar ne?! Ono ljudski je!
A volim! Za ljubav se moze i poneshto oprostiti!
A shto je najgore, kada su svi pochinjali, u gimanziji, meni skroz bilo truba. Prvo, nije me fakat privlachilo,
Dragi blogeri,
bash bljutav neki osecaj imam ceo dan.
Neprijatnost i bespomocnost.
Ponovo.
Juche smo se ovde na razne nachine secali tog nemilog proleca 1999. i nekako se slozili ipak oko jednog- da taj dan ne treba zaboraviti i da ga treba obelezavati.
A to shto se juche desilo u Beogradu, kao znak podsecanja na nashe stradanje, je u najmanju ruku bilo nedolichno.
Kakvu smo mi to poruku podelili medju sobom i kakvu poslali u svet?
Da li su razshmirane govorancije, sumnjivog sadrzaja, davno vec istroshenog i nedovoljno definisanog
1999.
Sedimo u redakciji, pijemo kafu, kao i obichno, zamor , telefoni, ualze izlaze saradnici- i niko ne veruje da ce se dogoditi.
A onda nas pushtaju ranije kuci, kao za svaki sluchaj. Padaju neke shale gorkog prizvuka, al odlazimo svi zurno.
Uveche izlazim na moju prostranu i visoko ka nebu uperenu terasu i pushim. Ugledam neku neobichnu zvezdu, veliku i nekako blizu nakachenu. Nemam pojma otkud ona tu, jer je nikada nisam videla. Zovem ukucane da potvrde. Svi
Blog protesta zbog programa prisilne evikacije Roma
Lorka
KRIK
Elipsa krika
ide od gore
do gore.
Tamo je maslina
bit ce crna duga
iznad plave noci.
Jao!
Kao gudalo viole
krik je uznemirio
duge strune vjetra.
Jao!
(Ljudi iz zemunica
pomaljuju svoje svjetiljke)
Jao!
Lorka
DRVETA
Drveta!
Jeste li zvezde
Sevdah party!
Sedeo je tako, u nekom vremenu, na verandi svoje kuce, iznad varoshi koja je polako gasila zamor, obavijen grimznim nebom, Hajrudin bazardzija i pushio chibuk. Mirno, bez suvushnih pokreta, na vezenom jastuku, s jednom rukom na prekrshtenim nogama, chekao je, kao i svake vecheri, srebrno lice Meseca, da mu poshalje misli.
Polako se utapao u tamu krajolika, kroz koji je titrao sladunjevi miris behara i golicao mu nozdrve, navikle
Evo, vec se nanizalo neko vreme, od kada traje ova virtuelna razmena, koja je priznacete omogucila, lagodno druzenje i reciklazu na najrazlichitije teme ever, a bez potrebe da se neko vidjenje zakazuje, sprema, negde odlazi, sve izmedju obaveza i ostalih aktivnosti, koje svako od nas upraznjava. Ne mora ni frizura, ni retushiranje, ni da se pegla, glancaju cipele, nokti mogu i sa oljushtenim lakom na prsticima dok se tipka, zarasle brade, uz sendviche & kafu,...bash opushteno.
I kao u realnom zivotu, desila se tu neka prepoznavanja, odobravanja, suprotstavljanja, formirale se strane,
Ne znam kako vi, al meni neshto muka danas.
Vidim, svi mediji objavili godishnjicu smrti kreatora stradanja, na ovim prostorima.
Ne shto su objavili, nego nekako krotko, pomirljivo, skoro nezno.
Josh ce suza da mi krene.
U ostalom, izabrani predsednik, je u nashe ime, vec oprostio.
Pa evo i nash vodja je stradao, a i "njihov", zajednichka zla kob, neka nas spoji.
Tu su sada i ministri, koji mogu da se osvrnu ponosno, na minuli rad svog "heroja".
I nikom nishta.
Kao da nicheg nije ni bilo.
Josh majchica da se vrati.
I
Probala sam da nadjem transkript na srpskom-al bezuspeshno-ako neko zna bolje, molim da ga postavi.(poshto je bilo kritika, kada sam postavljala prvi deo, da bash super, al ne razumeju svi.)