Moja osnovna shkola je bila jedna od dve najprestiznijih u gradu, a moj razred najbolji u njoj. Najvishe vukovaca i odlikasha, sve deca iz finih porodica i po neko rasporedjen, da odrzva ravnotezu po tadashnjoj politichkoj korektnosti-sa druge strane.
I onda, neobichan raspored sedenja, napred u tri reda postavljenih klupa-dobri djaci, a u zadnjim lozama-ovi shto shkljocaju, kao da je trebalo povuci liniju razlike i istaknuti sjaj.
Tu iza granice, sedela
"Bio jednom jedan decak, koji je celog zivota radio sta je zeleo."
Evo, vec se nanizalo neko vreme, od kada traje ova virtuelna razmena, koja je priznacete omogucila, lagodno druzenje i reciklazu na najrazlichitije teme ever, a bez potrebe da se neko vidjenje zakazuje, sprema, negde odlazi, sve izmedju obaveza i ostalih aktivnosti, koje svako od nas upraznjava. Ne mora ni frizura, ni retushiranje, ni da se pegla, glancaju cipele, nokti mogu i sa oljushtenim lakom na prsticima dok se tipka, zarasle brade, uz sendviche & kafu,...bash opushteno.
I kao u realnom zivotu, desila se tu neka prepoznavanja, odobravanja, suprotstavljanja, formirale se strane,