gost autor: nada42
Bio bi to savim obichan tranzicioni dan, pritisnut svetskom krizom, u kome je aktuelna konspirativna humana akcija doniranja milioncheta dobrom dechku mk, nesretniku kome je iz nepoznatih razloga na ruku-koja je nekim sluchajem bila stisnuta u pesnicu, naleteo krvolochni student u nekom baru u USA, pa se opet pukim sluchajem nashao kum, koji nije dugme u nashem konzulatu na neprijateljskoj teritoriji,....ali nije mu se dalo.
Danu mislim.
Jer
Dragi Drugari,
ovaj blog je bio zamishljen, kao mesto sretanja svih ljudi Dobre volje da na najrazlichitije teme razmene mishljenja, shto u ovom sluchaju nije bilo neohodno i da se nalaze na istom mestu-bash lepo i konforno, zar ne?
Tokom vremna su nas svojim prisutvom pochastile mnoge poznate face i delile s nama svoju intimu i neke druge stvari i sve se razvijalo, manje vishe u pozitivnom pravcu. Trebalo je vremena da se malo naviknemo na
Radovan je nekada u Beogradau bio neprikosnoveni car!
Jer Onda je bilo neko drugo vreme i ljudi su medju sobom bili povezani onom finom, nevidljivom niti prepoznavanja pravih stvari i tako neprimetno nanizani izmeshali svoje energije, formirajuci talas bezrezrvnog odushevljenja.
Radovan je, neznajuci da je na tronu, vladao u svom malom, ali sasvim dovoljnom carstvu, uvak dupke punom pozorishtu Ateljeu 212, svojim privrzenim podanicima
blog za povecavanje chitanosti!
Da zavrshimo jednom s tim!
Dragi blogeri,
slucajno sam naletela na stranicu, na kojoj se vec neko vreme odigrava glasanje za digitalnu licnost godine i medju kandidatima naisla na Filipa Vuksu, mladica o kome smo ovde vise puta pricali, jer je njegovo angazovanje da poboljsa stavri u nasem gradu i pored prepreka na koje, dok taj svoj volonterski rad, potaknut samo entuzijazmom i ljubavlju obavalja, izuzetno, retko i fenomenalno.
Cini mi se da podrska Filipu u