1. Entuzijazam
Odavno ne koristim budilnik. Neki đavo mi ne da mira ujutro, čim svane odmah se trgnem iz sna i bacim pogled bunovan na zidni sat. 6, ajmo još malo. Opet se trgnem, 6 i 20. Ajmo još, opet dremka pa kao oparen, 15 do 7. Ajmo sad veliko finale, moglo bi da se otkunta još 15ak minuta a mogli bismo i da ustanemo da se nalijemo prvom jutarnjom kafom. Biramo kuntanje i Draga i ja.
Voda u ketlu provrila, jakobs u šolji preliven,...i onda počinje da se hladi. Ajmo deco buđenje, oblačenje, doručak i šta još eventualno ide pride posle doručka,
Borisu Tadiću i njegovoj Demokratskoj stranci mnoge stvari neću zaboraviti.
Krčmljenje i rasprodaju svega što je vredelo u zemlji, i trošenje dobijenih sredstava za krpljenje budžeta.
Uništavanje institucija koje bi po ustavnim i zakonskim odredbama trebalo da budu nezavisne, uz istovremeno nekontrolisano formiranje novih kozmetičkih institucija i agencija za sve i svja.
Restituciju koja traje od 2006, kad je započeto evidentiranje oduzete imovine, da bi krajem 2011. celokupna dokumentacija podneta 2006. bila vraćena podnosiocima, uz uputstvo da imaju podneti istu novoformiranoj Agenciji za restituciju.
Juce je umro jedan od osnivaca Demokratske stranke, dr Radoslav Stojanovic.
Ali ovo nije in memoriam blog. Pre jedno podsecanje koga smo uz profesora Stojanovica jos imali:
Vlada Republike Srbije na skype sednici donela odluku o proglasenju vanredne situacije na teritoriji cele Srbije. Ovoj odluci je prethodilo proglasavanje vanredne situacije u pojedinim opstinama, izazvano elementarnom nepogodom nedovoljne ispranosti mozga u ovim opstinama. Proglasavanjem vanredne situacije na celoj teritoriji Srbije, Vlada ce sva sredstva za ispiranje mozga, ljudstvo i operativu rasporediti ravnomerno po Srbiji, u svim opstinama gde je to najneophodnije.
Vlada je na sednici imenovala Centralni Komitet za Implementaciju Vanredne Situacije, koji je nalozio sprovodjenje mera na svim nivoima.
Aplauz koji ne prestaje, prepun Atelje 212 na nogama. I veliki glumac, skroman i tih covek, ali nasmejan i ozaren.
Iz Djuzinog intervjua Politici:
"Od početka ove pozorišne sezone ovaj istinski omiljen srpski
Ovih dana se osećam superbezbedno.
Sinoć na vratima zgrade mi stoji: "Obaveštavaju se stanari da sutra, 20.10., od xy.yz - xw.yz" (ne pišem satnicu da mi neko ne spočitne da narušavam bezbednost, ili još gore da me moderator ne kiluje:-)) "po nalogu MUPa moraju držati prozore zatvorenim. Takođe se zabranjuje stajanje pored prozora."
Dao sam savet starijem sinu da zalegne ispod visine simsa, tako da mu se glava ne vidi, u narečeno vreme. Ne znam kako će to izvesti, visok je 180 cm (ljubi ga ćale!!!). I da krene podosta ranije u školu, ko zna kojim putevima će morati
Vrtim film malo. Onako, volim da se prisećam davnijeh dana. A onda, ili mi bude nešto toplo oko srca, ili se ubedačim. Ali ok.
Cca 29. novembar svake godine u detinjstvu, pa i početkom 80-ih - odlazak sa matorima na plac, kiša, kijamet, nebitno. Budemo tamo 3-4 dana, zavisi kog dana je pao 29-ti, krčkanje uz pećku, a na kraju ispuštanje vode, pražnjenje hidrofora, pa do proleća u Beli Grad na prezimljavanje.
Cca 23. novembar 1980. U oktobru 1980. sam se preselio sa Banovog Brda ovamo u grad. A 23. novembra sam prvi put otišao na Banovo Brdo da vidim staro društvo.
Svi smo se juce (za)bavili premijerom, predsednikom i njihovim goscama, Draga i ja smo se bar dva puta pokrivili od smeha tokom premijerovog obracanja novinarima kad je isti dobio sarmerski napad, smesak levo, smesak desno, dodir levo, dodir desno...pa smo onda pomislili 'a sta li radi bivsi predsednik sada dok ovo gleda' i opet nam se pojavio smesak...sve onako uz kafu, lagana relaksacija uz TV posle radnog dana. Solja kafe u jednoj ruci, daljinac u drugoj, i kotrlja se od vikenda do vikenda. Svaki dan sve smozdeniji, ali kotrlja se do nekog punjenja baterija za vikend. Samo, kao sto to biva sa baterijama, svako sledece punjenje ne moze da ih napuni skroz. Uvek je nesto nepovratno iscurelo.
Dok svakidasnja zabava traje, u Ateljeu 212 i Pozoristu na Terazijama nema struje.
Kad god zađem po prehrambenim radnjama, spopadne me Jugonostalgija.
Ta izvorna vrsnoća je sad još vrsnija nego nekad.
Pa onda
Divni dani u srednjoj školi. Na odmoru šetnja uz Narodnog Fronta do Balkanske, pa par metara nizbrdo i - Kraševa radnja.
Ali ljubav koja najduže traje, od pojavljivanja