Aleksandar Makedonski. Karavađo. Platon. Čajkovski. Prust. Sergej Ajzenštajn. Vagner. Leonardo da Vinči. Endi Vorhol. Ričard Kromvel. Galijano. Imperator Hadrijan. Almodovar. Oskar Vajld. Đani Versaće. Leonard Bernštajn. Virdžinija Vulf. Tenesi Vilijams. Dejvid Bouvi. Keli Mek Gilis. Martina Navratilova. Elton Džon. Džoan Kraford. Lord Bajron. Goja. Marlon Brando. Sirano de Beržerak. Simon de Bovoar. Rok Hadson. Džordž Majkl. Marlena Ditrih. Kol Porter. Džoan Baez. Dženis Džoplin. Vladimir Horovic, Montgomeri Klif. Fredi Merkjuri. Riki Martin. Volfgang Joop. Semjuel Barber. Bendžamin Briten. Džon Gilgud. Rudolf Nurejev. Džodi Foster. Žan Pol Gotije. Ian Mek Kelen. Kristian Dior. Lorens Olivije. Ginsberg. Džon Šlezinger. Iv Sen Loren. Mikelanđelo...............................................................................................................................................
Ovaj svet bi bio siromašniji bez njihovih srca boje duge.
Poštovani učesnici tendera za kumu ili kuma (nemoj slučajno da je neko opet zvocao zbog polne iliti seksualne nekorektnosti), ponuđači neobavezujućih ponuda i svi zainteresovani, saopštavam vam da se ovaj tender privodi kraju, suprotno poslovnim običajima koji predviđaju njegovo trajanje od bar tri meseca. Razlozi su: sajam knjiga samo što nije, ja sam načisto pobrljavila od pokušavanja da mi ne promakne neka ideja i, naravno, odgovor na istu u onoj gunguli na prošlom blogu, obaška što tek sad imam takvu gužvu u glavi da noćima ne spavam jer na mene nasrću reči kao pobesneli svici.
Daklem, moj uži izbor za naslov knjige koja čeka ime je:
Peto lice množine
Slatko kao so
Kućni savet pod tačkom razno
Kako sam postala gusarska carica, strah i trepet Južnih mora
Svakodnevnik
Da l' sam ja vama pričala o tome koliko volim leto? Nisam? Nije moguće da sam to propustila...imam jedno par tema o kojima sam želela da vam pišem, baš onako fine, al' ne vredi...em bi vi mogli da ostanete uskraćeni za informaciju o mom voljenju leta, em ja i tako na današnjih 180 rernskih stepeni, s obe strane, prosto nemam emocija ni za šta drugo no za ovo...pa, daj da i ja izrabim više no opšte zlostavljani pridev u poslednje vreme, prelepo leto.
Taman sam završila izveštaj. Samo da ga pošaljem. Dok otvaram prozor za pisanje nove priče. Al' samo da pre toga odgovorim na par mejlova. I protrčim kroz blog i fejsbuk. Usput da pogledam i mejlove u susednom internet sandučetu. A, i da štuknem kroz podnevne vesti...Kad ono mrak. Mrk. Mraknuo ekran. Samo pocrneo. Pored njega je uvela i stona lampa. U trenutku. Nestao i tektonski poremećaj iz susedne sobe koji, upravo raspušteni Mali Sin, bez blama naziva muzikom. Zagrcnula se i ućutala i mašina za veš.Struja? Nema struje?!
Umesto proleća koje je te druge posleratne godine kasnilo sa uobičajenom posetom Komaricama, u selo je neočekivano stigao novi pop. Njegovog prethodnika je, užirenog desetkovanjem seoske faune, kraj rata odneo zajedno sa još bradatijima od njega, ostaviviši za njima samo izmaglicu alkoholnih isparenja i strah od noćnih posetilaca.
I niko nije ni pitao odakle ti mladići idu,
Ko sada za njima u strahu plače
I niko nije ni pitao hoće li se oni ikada
Vratiti pod voljene krovove domaće.
Ove stihove napisao je, pod pseudonimom Vuk Slavič, pesnik i general Rudolf Majster, najveći general i jedan od dva najveća državnika koje je Slovenija ikada imala. Prvi koji je nakon grofa Hermana I Celjskog imao hrabrosti i snage da planira i da se bori za slovenačku zemlju.
Nismo same!
Posada Feniksa je kao najteži deo puta opisala poslednjih sedam minuta sletanja na rošavu
Promocija knjige "Samo da ti kažem" će biti danas, 29.oktobra od 16,00 do 19,00 na štandu Booking-a, koji se nalazi na samom ulazu u Halu 1, na početku "glavne ulice" sa desne strane. Dragi poštovaoci pisca i blogerke Jelice Greganović, da ne lutate, tamo ćete moći da nađete Jelicu! (edit: urednica Bloga)
petak je veče. I malo ljudi je na blogu, sem ako i drugde nisu popustile nebeske gumice kao ovde. Curi zaredom drugi dan japanska kazna, ledena, oštra, napredna – već novembarska kiša. Ista izuzetno doprinosi mom raspoloženju, koje se ovih dana razvija modelom probuđenog vulkana. Shodno tome se sve nešto suzdržavam od konačnog izbacivanja lave i hodam po kući kao glađu iznervirana mačka, a u stvari me vata trema i strava, kalendar bledi od mojih prečestih pogleda, dok osoba koja me duži, u ime mog izdavača, čita već 87.957 mail od mene i sigurno pokušava da ubedi šefa da ga pusti na oporavak u neku banju za persone sa skraćenim živcima, dupli aranžman.
I ja bih ako smem o čokoladi. Jer, pada noć. A noć je kao čokolada, rastopi se po prstima drveća i zgrada, zvezde sjakte kao parčići staniola, dok se mesec troši poput ogromnog lešnika.
Jesam li vam već pisala koliko volim i obožavam čokoladu? Bez svega mogu, spremna sam da istrpim sve dijete, mogu da izjedem i onaj gorko-kiseli grejp bez dodataka,