Već godinama Malta je jedna od češćih destinacija srpskih turista. Ne znam da li svi Maltežani govore engleski jezik, ali pouzdano znam da taj jezik svi Srbi ne govore. Kako se onda sporazumeti sa domaćinima, ukoliko vas put navede na neki od otoka Malteškog arhipelaga?
Postoji rešenje: SRPSKO - MALTEŠKI REČNIK, odnosno DIZZJUNARJU MALTI - SERB. Problem je, međutim, što retko ko zna za to rešenje. Sumnjam da i srpski lingvisti znaju za ovaj rečnik.
Još jedan gol sa pola terena, lep kao i onaj koji je postigao Stanković u Đenovi. Ovoga puta u Jokohami. Međutim, gol nije priznat, a sudija je strelcu dodelio crveni karton. Strelac famoznog gola bio je trener Nagoje.
Poštovani gospodine predsedniče Vlade,
nikom ja nisam ništa dužan, a pogotovo ne za nečiju dedovinu. A, ako nisam dužan, složićete se, ne bih trebao ni da vraćam tuđe dugove.
Oprostite, g. Predsedniče, što Vam to kažem ovako direktno, s neba pa u rebra, odmah na početku ovog mog obraćanja, koje ionako neće biti dugačko, ali verujem da će biti vrlo jasno.
Baš se nešto pitam ovih dana - kako ste Vi g-dine Vesli? Kako Vaša porodica, kako su Vam deca i unuci, ako ih imate? Kako Vaši prijatelji? Da li se viđate ili bar čujete sa Tonijem, Bilom, Džejmijem i g-đom Medlin? Kako su oni? Nas što se tiče, hvala na pitanju, mi smo dobro. Naviklo se, izdržava se, trpi se. Šta će slamka među vihorove, nego da trpi i da se povija. Tako i mi Srbi, već vekovima.
Svi, manje više, mislimo da smo pametni. Glupi su oni drugi, a ne mi. Ne sporim. I sam sam takav.
Sa uspehom u profesiji i životu, već je druga stvar. Uspešni su, najčešće oni drugi, a ne mi.
Nije redak slučaj, da je neko od naših poznanika, sa kojim smo sedeli u školskoj klupi i za kojeg sigurno znamo da ga pamet nije krasila, postigao daleko više od nas.
Možda se desilo i vama, ali ja sam na godišnjicama mature uvek padao na teme od iznenađenja - moji najgluplji prijatelji su najdalje dogurali.
Odmah na početku da kažem – ovo je blog koji nije trebao biti napisan. Otvara pitanja koja se obično guraju pod tepih ili u stare plakare. Ipak, i tepisi se povremeno moraju istresti, a plakari srediti. Nije zgodno kad se ispod tepiha, onda kad im vreme nije, pojave krvave mrlje, a iz plakara ispadnu kosturi.
«Protagora iz Abdere je pre 2.500 godina izjavio: Kad su bogovi u pitanju, ja ne znam da li postoje ili ne postoje, od kakvog su materijala, ni kakav im je oblik. Od Protagore pa do danas egzaktne nauke nisu dale ni potvrdan ni odrečan odgovor o Božjoj egzistenciji, jer se tim pitanjem nisu ni bavile. Na stranicama koje slede ja ću izneti naučni dokaz da Bog postoji.»
Ljubaznošću g. Svete Stojanovića, svoje prve radove, pod nikom Jeremija, objavio sam na njegovom blogu Черевићан, kao gost autor od 25.maja do 15. avgusta prošle godine.
Manji deo tih radova već su bila zrnca u nepreglednoj zvezdanoj prašini Gutenbergove galaksije i mogli su se pročitati u Književnim novinama, Književnom listu, Politici..., a veći deo tekstova pisan je za blog b92.
Posle 13 objavljeih radova na blogu g. Čera, uredništvo bloga je uočilo moje napore i dodelilo mi autorsku opciju. Od tada, kao autor, na blogu b92 postirao sam više od pedeset tekstova.
- Ime mi je Ilija, rekao sam. Ona nije odgovorila. Ili možda jeste? Moguće je i da ja nisam rekao ništa, iako sam hteo, a da je ona izgovorila svoje ime, koje nisam čuo. Ni sada nisam siguran, a pogotovo onda nisam bio. Ipak, danas znam bio je to neponovljiv trenutak, proviđenje, alef, nirvana ili jednostavnije rečeno: bila je to ljubav na prvi pogled.
Najjednostavnije objašnjenje fenomena ratnog zločinca bilo bi da se on rađa, te da je reč o psihički bolesnim ljudima, sužene moći rasuđivanja i niske inteligencije. Međutim, to nije tako. Postoji opsežna naučna elaboracija koja nedvosmisleno ukazuje da se ratni zločinac ne rađa već nastaje, te da se većina ratnih zločinaca može svrstati u normalne ličnosti.