Zašto li ga Rusi zovu sunčani Krim? pitao se mladi Eduardo, gledajući kroz prozor svoje hotelske sobe. Zima u Odesi te 1898.godine nije se razlikovla od prethodnih. More, luka i gradski krovovi već danima se uvijaju pod teretom guste magle. Kada se magla podigne otkriva još sivlje oblake i žućkastu kuglu koju ni jedan Napolitanac ne bi nazvao suncem. Nostalgija za rodnim Napuljem, za plavim morem, još plavljim nebom i sjajnim suncem pritiskivali su Eduarda više nego gusta magla Odesu. Dok je pisao suze su mu tekle iz očiju, a note iz srca.
Poštovane kolege,
obraćamo Vam se sa zahtevom da poništite svoju odluku o dodeljivanju počasnog doktorata Beogradskog univerziteta Majklu Volceru (Michael Walzer), profesoru Prinstonskog univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Tako počinje pismo upućeno Senatu Beogradskog univerziteta, koje su potpisali čak 204 nastavnika tog univerziteta.
Istorija egzodusa, istorija je ljudske civilizacije. Setimo se Mojsija i starozavetnog egzodusa. Uostalom, zar nisu i naši preci, Stari Slaveni, krenuli u egzodus, negde iza ili oko Karpata, u pravcu jugoistoka Evrope? Pa, Čarnojević i velike seobe Srbalja, zbog turskog zuluma, sa Kosova i iz južne Srbije u srednju Evropu sve do St. Andreje i Pešte, pa albanska golgota... Ali, zašto da idemo tako daleko u istoriju? Slike egzodusa Srba iz Zapadne Slavonije, posle “Bljeska”, iz Kninske Krajine, posle “Oluje” i sa Kosova i Metohije, posle “Milosrdnog anđela”, tako su sveže.
Gospođa Emilija, supruga marvenog lekara Bačke županije, dvadesetiprvog dana meseca augusta leta gospodnjeg 1889-tog, posmatrala je svoje dve ćerkice kako bacaju kamenčiće u bistro Palićko jezero. Tek je počeo četvrti dan njihovog porodičnog odmora u ovom banjskom mestu, a juče su iz župskog dvora poslali brzi dvopreg, kako bi se njen suprug gospodin Stefan hitno javio velikom županu u Novi Sad. Kočijaš je umeo reći samo toliko da su svinje, u nekoliko bačkih sela, naglo počele da crkavaju i da se u Magistratu plaše da nije u pitanju svinjska kuga.
Srbija je sebe i svoju istoriju, od 1918. godine, pa do pred kraj 20. veka, ugradila u Jugoslaviju. O tom periodu napisana je čitava jedna književnost, ali sve te knjige govore prvenstveno o Jugoslaviji, a tek onda i o Srbiji.
Kada bi se kojim slučajem Stevan Jakovljević po drugi put pojavio među Srbima, kao onomad, kod Radoja, Marko Kraljević, da li bi napisao nastavak Srpske trilogije? Kako bi izgledala četvrta knjiga?
Zamišljena četvrta knjiga srpske trilogije mogla bi da nosi naslov Devetstoosamdesetisedma. Te godine počela je
Sećam se, kao da je juče bilo, a bilo je to poodavno. Mislim da sam bio pri kraju drugog razreda gimnazije prirodno-matematičkog smera. Dakle, kažem ja mom ocu, sada već odavno pokojnom, Bog da mu dušu prosti, da mislim da je došlo vreme da počnem da se brijem. Što na bradi, što na brkovima u mojoj sedamnaestoj godini imao sam po 16 dlaka u 8 redi, al hebiga hteo sam da se brijem, da budem odrastao, muškarčina, šta li. Smiren i ćutljiv, kakav je uvek bio i kakavog ga se sećam, otac mi ne odgovora ništa.
Sa obnovom državnosti Srbija se, po prvi put u svojoj istoriji, susrela sa problemom ratnih zločina počinjenih u njeno ime tokom ratova devedesetih. Odnos državnih organa, političke, intelektualne i kulturne elite, a pogotovo šire javnosti, prema ratnim zločinima i njihovim počiocima je vrlo različit. Stavovi su neretko dijametralno suprotni - od negiranja i minimalizacije, preko glorifikacije počinilaca, pa do proglašavanja državne politike Srbije i Srba kao genocidnog naroda.
Ja, poštovani sude, od svoje treće do pete godine, nisam imao ni najmanje seksualne porive prema svojoj majci. Zbog majke nikad nisam osetio ni najmanji riivalitet prema ocu, niti sam bilo kada nameravao da ga ubijem. Ni jedan psihijatar mi nikad nije postavio bilo kakavu dijagnozu, jer ja kod psihijatra nikad nisam ni bio. Stoga je jasno da vam se ne obraćma iz ličnih razloga, već prvenstveno zbog rehabilitacije pokojnog Edipa, tog tragično postradalog grčkog građanina, koji je neopravdano oklevetan. Ukoliko sud pozitivno reši moj zahtev i rehabilituje Edipa, automatski