O toj crti koju podvlačimo svakog 2.januara, čim se otreznimo, može da se piše danima.
Obično počinjem ovako: od danas više ne pušim i ne pijem........
Obrazi mitroplolita Amfilohija i episkopa Grigorija nisu se pravo ni osušili posle poljubca kojim su overili svoje izmirenje na sv. Nikolu u manastiru Tvrdoš, a nacija strepi od novog sukoba. Ovog puta u drugoj instituciji u rangu onih u koje Srbi imaju najviše poverenja. Prva je, kao što zanamo Crkva, a druga je Vojska.
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ponoš nije došao na novogodišnji koktel koji je priredio ministar odbrane Šutanovac. Da je na tom koktelu vrhovni komandant Tadić izvršio prozivku i komandovaao "Na parove razbrojs!" videlo bi se da nije
Đavo je od pamtiveka bio crn. Onda je jedno vreme bio crven. Ponovo je promenio boju - đavo je sada žut.. U toj boji ga, čini se, vidi mitropolit Amfilohije.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u izjavi za "Novosti" kaže da je preporučio vladici zahumsko-hercegovačkom Grigoriju da ne učestvuje u emisiji "Poligraf" televizije B 92.
- Nije reč o naredbi nego o preporuci, jer se vladikama ne naređuje nego preporučuje - kaže mitropolit.
- Savetovao
Karađorđe Petrović, prota Mateja Nenadović, Božidar Grujović, Dositej Obradović, Miloš Obrenović, Vuk Stefanović Karadžić, knez Aleksandar Karađorđević, Vladimir Jovanović, Mihailo Obrenović, Svetozar Marković. Milan Obrenović, Nikola Pašić, Aleksandar Obrenović, Gavrilo Princip, Dimitrije Mitrinović, Petar I Karađorđević, Dimitrije Tucović, Ljubomir Davidović, Aleksandar Karađorđević, Pavle Karađorđević, Milan Stojadinović, Slobodan Jovanović, Petar II Karađorđević, Josip Broz, Dragoljub Mihailović, Dragoljub Jovanović, Milovan Đilas, Koča Popović,
Uloga cipele u svetskoj ekonomiji dobro je poznata. Većina udžebinika poltičke ekonomije je koristila primer proizvodnje cipela kako bi se đacima pojasnilo stvaranje viška vredosti, bogaćenje kapitalista i izrabljivanje radnika.
Srbija je sebe i svoju istoriju, od 1918. godine, pa do pred kraj 20. veka, ugradila u Jugoslaviju. O tom periodu napisana je čitava jedna književnost, ali sve te knjige govore prvenstveno o Jugoslaviji, a tek onda i o Srbiji.
Kada bi se kojim slučajem Stevan Jakovljević po drugi put pojavio među Srbima, kao onomad, kod Radoja, Marko Kraljević, da li bi napisao nastavak Srpske trilogije? Kako bi izgledala četvrta knjiga?
Zamišljena četvrta knjiga srpske trilogije mogla bi da nosi naslov Devetstoosamdesetisedma. Te godine počela je
Piše: Vladimir Petrovic
Ove godine mnogobrojna «Haiku drustva» u Srbiji (a ima ih dosta, od Nisa do Vrsca, Odzaka i dalje) obelezavaju osamdesetogodisnjicu objavljivanja prvog srpskog prevoda japanskih haiku pesama. U pitanju su bili prevodi/prepevi «Pesama Starog Japana» koje je Milos Crnjanski objavio 1928. godine. Ta godina se na odredjeni nacin
Najskuplju srpsku reč definsao je pesnik Matija Bećković već u naslovu jednog svog predavanja održanog 1989. godine na Makvori univerzitetu u Sidneju, a u povodu proslave šestogodišnjice Kosovskog boja. Predavanje je imalo niz repriza u crkvenoškolskim opštinama u Melburnu, Džulongu, Kanberi, Adelaidu i Brizbanu. Iste godine, na istu temu i pod istim naslovom Bećković je, onako kako sam on to ume, govorio na vidovdanskim svečanostima u Dizeldorfu, Osnabriku, Parizu, Bermingamu i u mnogim mestima diljem Jugoslavije. Tekst tog svečarskog govora objavljen je u Književnim novinama,
Kad god se govori o I svetskom ratu, a ovih dana se govori u povodu 90 godina od njegovog kraja, uvek se setim Stevana Jakovljevića i Srpske trilogije. Setim se i žara sa kojim sam je pre dosta godina čitao, jer Srpska trilogija je za mene bila otkrovenje.
Iz školkih programa, ne samo ja, već i generacije učenika u propaloj nam državi, učili smo sve o drugu Titu: Kako je skuvao svinjsku glavu sa tavana i kako su on i malđa braća mu, a i sestra, dobili proliv, kako je kao mašinšloser izradio ogradu onog stepenište u Sisku, bio mlinar u