Kada se nagneš nad ogradu mostića, ispod nogu se otvori duboko zagasito zeleno okno. Priče kažu da se mnogim ljudima u prošlosti otvaralo bukvalno - nekoliko puta zbog neuzvraćene ljubavi, a više puta iz nepoznatog razloga, jer istraga nije uspevala da sazna ko je nesrećnicima „pomagao".
Drage i dragi,
Kratko ću, ipak je rođendan, treba početi partey. Elem, ako se nisam grdno prevarila jer, kada su rođendani u pitanju, svi koji me znaju - znaju da to često činim, danas je: HAPPY BIRTHDAY TO U JELENA KRAJŠIĆ!!!
Here u are darlin'
Koliko puta vam se dogodilo da pred sam kraj filma ili tokom nekog njegovog katarzičnog dela počne beskonačni niz reklama? Lično sam nekoliko puta zaboravila šta gledam. Sećam se i kako sam jednom prilikom odlučila da štopericom dokažem svakodnevne napade marketing poltergejsta: najpopularnija američka serija, na jednoj od najpopularnijih domaćih tv stanica, u najpopularnijem terminu, trajala je 46 minuta. Od
Juče sam videla devojčicu od desetak godina kako u samoposluzi plaća pelinkovac i dve kutije cigareta. Tati, kaže. I Jelena Krajšić mi je pričala kako se pre neki dan svađala sa prodavačicom u komšijskom mini marketu zbog iste stvari. Maloletnike uveče u gradu apsolutno niko ne legitimiše kada kupuju alkohol za šankom. Gost je gost, važno je napraviti što veći promet. Promili nisu važni, važni su procenti.
Dobar parking je jedna od važnijih žila kucalica svakog iole većeg i dostojanstvenog grada. Grad diše ako parking funkcioniše. U gradu bez parkinga svi izgledaju kao pogubljene mušice, nervozni si i pitaj boga na šta sve spremni. Lično sam prisustvovala rađanju jednog od primera. Bilo je to pre jedno petnaestak godina u Budvi. Drugarica i ja smo ustopirale vrlo prijatnog čoveka koji je to i ostao sve do trenutka dok ga na parkingu nije za
Seća li se neko onog decembra kada u analizama godine na izdisaju i predviđanjima dolazeće, analitičari nisu govorili da je pred Srbijom teška politička godina? Koji to beše decembar? Ja se, iskreno, nešto baš i ne sećam...Uvek je preratno, posleratno, predizborno, izborno, posleizborno. Ali se slavi i od Nove očekuju čuda. Evo, mi ćemo u Novom Sadu imati 31 decembra eksplozivan doček: poznati muzičari, Čola mega car - ljube ga majke, Kal, Boban Marković...Sva
Da li ste gledali dokumentarac SPACE? Sam Neill i digitalna tehnika upakovani u nekoliko epizoda?
Nije li fantastično? Kako vam se čini? Moram da priznam da ima nešto u vezi sa Kosmosom što me plaši. Kada sam bila mala, sve se svodilo na zvezde, koje su ličile na ukrase za jelke. Sedeli smo brat i ja na krovu kuće da im budemo bliži. Kada padaju, zamislimo želju. Kada ih danas vidim kako padaju, imam samo jednu želju: zaobiđi nas, odlazi. Eto ti Jupitera, velik je, neće ni osetiti. I setim se Neilla kako u jednoj od epizoda,
Veekend dodatak: Da li važno stići ili je važno voziti se?
U ovoj sekciji nećemo obraditi sva prevozna sredstva, već samo ona koja nas zanimaju u sklopu analize običaja i modela ponašanja u Srbiji i njenoj okolini s kraja 20. i početka 21.veka.
Bicikl u Srbiju nije - kako se to često pogrešno misli - uveden sa dolaskom Kineza u ove krajeve. Na slici
It's July. I'm in Novi Sad again. EXIT has entered...our consciousness again.
Although I had first come to NS way back in 1996, it was the fact that my Hungarian band, Trottel, was invited to play at EXIT 1 that started bringing me back to NS regularly, at least once a year and sometimes even more frequently. I must admit that the first year, I had been awake a solid 48 hours, and been on the road for 15 hours, before I finally arrived in NS
Danas sam se vraćala sa posla zavezanih ramena u čvor, kapaka muljavih, otekla od neke teskobe, pa se nešto mislila, i mislila, i mislila. Ali, čak mi je i tako mute zvučalo bedno i prosto, toliko da nisam sama sebi htela da postavim pitanje: Vlasto, kada si poslednji put imala osećaj da ideš negde potpuno slobodna? Od patetike mi se digao želudac, ali sam ga vratila nazad, obećala mu špagete sa puno parmezana i nastavila tlačenje sopstvene persone. Da li moraš da radiš? Ono, baš moraš? I baš ovo? A šta bi ti? I baš ovde? A gde bi ti?
Moj tata je obožavao