Srem se deli na vinski i svinjski. U prvom prave dobra vina, a u drugom dobre gude. Ali, očigledno čvsta granica ne postoji, bar ne u mom slučaju. U selu Susek, koje se nalazi u svinjskom Sremu, a u koji redovno kod prijatelja idemo na vikendicu, nisam videla puno loze, ali sam srela puno svinja. Susek jeste smešten uz Dunav, i zadnje bašte već leže na obroncima Fruške Gore, ali sa druge strane puta, pa sve do Dunava, prostrla se velika lesna zaravan, idealna za ispašu životinja. Kućica je smeštena u šumi, na par desetina metara od Dunavca i par stotina metara od
Ja sam noćna mora za intelektualce skeptike. Ja sam noćna mora za radikalne kritičare i uživaoce loših stanja. Snuždene bez razloga i bez svake mere. Za lenje. Psihički debeloguze.
Do pre koju godinu, išla sam van zemlje ako sam želela da vidim neki veći koncert. Izlazila sam da vidim svet, da ga udahnem, upijem i razumem, zajedno sa decibelima koji su mi ovde bili uskraćeni. One na Ušću uskraćivala sam sama sebi. Prvi put sam tamo bila pre nekoliko dana na koncertu The Police.
Razumem ljude koji ne razumeju kako se istovremeno vole Snoop Dog i Sex
Neću sada o tome da veronauka nema šta da traži u državnim školama u 21. veku i da mora biti organizovana pri crkvama, u slobodno vreme đaka, pa neka ih vode, ne marim.
Ili o onome kako sam mislila da sam daunlodovala stomačni virus kada sam, prilikom ispitivanja komisije za dodelu državnih frekvencija, videla svešteno lice u komisiji. Ali, nešto slično hoću, i to uz dozvolu roditelja koji su mi se ovom prilikom obratili.
Prilikom upisivanja u pačiju školu, mama patka i tata patak imaju mogućnost da biraju da li će im deca ići na građansko ili veronauku. Pre
Skroz sam se polupala večeras i sad mi je drago što jesam. Trebali smo da idemo na super party, drugarica se porodila, veselje beskonačno, ali nisam skontala da je poziv stigao na drugi, zaboravljeni mobilni. Žmu - što bi rekla gradžanka Greganovič - ode na preferans u ulicu Bolmansku, a ja pored solo gajbe sela za kompjuter.
I baš kažem malopre kod Srdžana na blogu, toksinirala sam se blago i shvatila da mi treba dobra priča, muzika i đuskanje. Kako je to standardna definicija za žurku na svim poznatim svetskim jezicima, a na žurku nisam na vreme pozvala još koga,
Vesna i Svetlana su sedele za šankom, a ja sam stajala pored njih i zverala okolo. Bilo je preglasno da im se pridružim, mada sam u par navrata čak i bezuspešno probala. Čujem kako Svetlana priča i polako se naginjem ka njoj, ali u trenutku kada počnem pažljivo da je slušam, čujem Vesnin glas. Učinim napor i krenem glavom ka Vesni, ali dok stignem, opet se čuje Svetlana. Razumećete da sam nakon tri pokušaja odustala svesna da sam zakoračila u prostor između svetla i senki, ne sluteći da će samo trenutak kasnije svi prisutni u kultnom novosadskom kafiču Žuta kuća, zakoračiti
Ovo sam od moje olujrođene dobila, za Dan žena.
„Majko, mama, mamice
Slađa si mi od salamice!
Što volim kad se smešiš
Znaj da nikad ne grešiš!
Kada kažem nešto grešno
Tebi je to jako smešno!
Znam da i ti mene voliš,
Čim si htela da me rodiš.
Jao mama, što te volim!
Da me zagrliš ne treba da te molim!"
ili kako se od usamljene zene u temisvaru stize do smaka sveta kod poslednjih komentara...
Vrlo cu kratko. Sedim sama u lobiju hotela u Temisvaru, kolega otisao u sobu, boli ga uvo, ima komp, a ja ovde lopatam po tastaturi i smaram drugare na fejsbuku, tviteru, linkedinu, skajpu i blogu, i to bez c i c.
Nemam kompjuter u sobi, tako da to sto u istoj imam internet i nije od nekog krucijalnog znacaja, koliko se ja razumem, mada ne iskljucujem mogucnost da pojma nemam. TV kanali su na rumunskom, italijanskom i nemeckom, i ma kako savrseno tecno govorila sve te jezike,
Napad je najbolja odbrana, osim ako se braniš od samoga sebe. Za druge ne znam, ali ja se stalno branim od NJE. Neki put uspem, neki put ne, ali računam da pred sve nas povremeno stanu panter, lav i vučica i da moramo da pronađemo u sebi Vergilija koji će nam pokazati put.
Nas dve, Vlastimira Stanković i Vlasta Ruškuc, delimo dobro i zlo. Jedan mesec ona ima mendžu, drugi mesec ja. Smenjujemo se na žurkama, u svađama, letovanjima, samoposlugama, u redu u ambulantama, na koncertima, društvenim mrežama, u svim životnim pohodima. Neki put smo i zajedno, ako je dobar event
Danas, kada su nam ukinuli vize
Dajem časnu sojersku reč:
Da ću svuda po svetu putovati i londrati
I biti dobar drug;
Da ću voleti pasoš kao rođenu materu svoju
I voleti zemlju, najmiliju grudu,
Da ću razvijati mapu da se ne izgubim
I seljaka pitati dok sve dvaput ne proverim,
Da ću ceniti sve ljude sveta
Koji žele slobodu i pir!
Da mi je samo neko dao taj pasoš pre petnaest godina, ne bih sada pisala sa pakovanjem na kosi i peškir-turbanom, već pravila plan. Danas, kada nisam više pionir, planovi se prave
Grad nije grad ako u njemu nema sranja. I sve što ga takvim čini, i dobro i loše, delo je ljudi. Retko kada je to bio vetar, bar ne u gradovima u mojoj zemlji. Nije bilo tornada kao u Oklahomi ili Alabami, pacifičkih orkana niti japanskih tajfuna, samo ona dosadna košava sa Karpata koja je retko ostavljala žrtve, sem živaca jer ne zna da stane. Za sve u Gradu odgovorni su ljudi. To što zna da bude