U Srbiji žive rasisti i ksenofobi. Jadni u svom neznanju, bolesni od sopstvene mržnje, lenji da se promene, bolesni od sebe. Skoro ni jedan steretip koji stanovnici Srbije imaju o sebi nije tačan. Poneki steretip iz instranstva je tačan a stanovnici Srbije su vredno radili da ih dokažu.
Nemam snage da izađem na ulicu i urlam. A dosta mi je. Previše je nasilja oko mene. Moje 'vikanje kroz prozor' počinje od osnova. Obraćam se onima koje plaćam da rade u mom interesu. Poslanicima.
Pismo koje sledi šaljem svim poslanicima i pored upozorenja dobronamernih da 'to ne ide tako'. Za sada je to otvoren put. Oni su moji predstavnici, njima pišem. Možda je put da im svako pošalje jedno pismo. Bez pravljenja razlike međunjima. svaki je 'moj' predstavnik. E da iza mene stojim ja. Imenom i prezimenom i moj strah od onoga što se može dogoditi u veoma bliskoj budućnosti. Ma koliko neko smatrao da nisam u pravu.
Koliko je današnja Srbija slična Vajmarskoj Nemačkoj, toliko će ovdašnji 'vođa' biti sličan tamošnjem i tadašnjem 'fireru'
.
Subota, 27. oktobar 2012. U Madridu hiljade ljudi na trgu organizuju narodni parlament u kome raspravljaju o novim merama vlade za prevazilaženje krize. U Rimu 25.000 ljudi demonstracijama obeleževa 'Anti Monti dan'. U Grčkoj, ne tako masovno, ljudi se bore protiv novonamernutih mera i sve glasnijeg fašizma. U Srbiji se raspravlja o tome da li je na slavi jedne političke organizacije služen suši i da li je potrebno da predsednik ide na rakijadu u susednoj zemlji.
Slike iz prethodne nedelje obojene su u boje belog dima suzavca i crvenog plamena baklji. Sve posle toga nije bilo dovoljno jako da te dve boje skloni iz pogleda. Više je podsećalo na mahanje vlažnom krpom po podu na koji je prosut sirup od jagoda. Tri priče koje slede se mogu tumačiti kao zamasi pomenutom krpom ili kao teme za više ili manje ozbiljno razmišljanje.
Priča prva : Tike i Treše
Kakve su veze patike i neredi u Srbiji? Pitanje je koje se ne postavlja kao neko za ozbiljnu analizu. Uglavnom se konstatuje da su nasilnici istovremeno
Bio sam na odmoru. Resetovao se. Uživao u odmoru. Tamo i nazad besmisao onoga što se naziva Srbijom. Sve to u nekoliko slika. A ja nisam slikao.
Ovaj tekst počinjem motivisan sopstvenom logikom. Ne inteligencijom. L-o-g-i-k-o-m. To je ono vatra je vrela, voda je mokra, zima je hladna, grom se čuje, makaze mogu da poseku...Taj neki nivo logike.
Kada smo skinuli uniforme 1999. i sreli se posle tri meseca Prijatelj reče jednu rečenicu: Osvestićemo se tek kada se pogledamo u ogledalo i onome tamo kažemo šta imamo. Kada se suočimo sami sa sobom i prestanemo da tražimo izgovore.
(Napisano uz ekstremnu samokontrolu i biranje reči. Srpski narodni jezik bogat je psovkama koje ovog puta ne upotrebljavam)
Kada zmija krije noge ona to prilično uspešno radi. Nema ih i to jo skrivanje joj ide od ruke, koju takođe, nema. Kada 'država' pokušava da sakrije problem ljutitim odbijanjem činjenice da postoji problem uz istovremenu neaktivnost, problem ponovo ispliva. I jači i veći.
Jajara je onaj pojedinac (ili pojedinka) koji prodaje jaja na na pijaci ali, prilikom svake prodaje, u onaj fišek od novina zapakuje 9 umesto plaćenih 10 jaja. Isto tako jajara ume da , naročito pred Uskrs, zapakuje nekoliko napuklih, ili slomljenih jaja . Takav prodavac može to da uradi najviše jednom kod kupca koji ima makar malo koncentracije kada dođe kući izbezumljen od tumaranja pijacom. To karakteristično ponašanje se u narodu naziva jajarenje i upotrebljava se za svako postupanje koje zbog trenutne, često besmisleno male koristi , donosi štetu svima, a korist nikome.