Nisam nezreo, niti vise toliko mlad da ne shvatam sta je zivot i da svaka osoba mora kad tad da napusti ovaj svet, ali meni nekako jos ne ide u glavu da sledeci put kada posetim moj
Neko jednom rece da u zivotu nije toliko vazno disanje nego momenti od kojih zastaje dah. Posto se meni od kako sam ovde takvi momenti desavaju skoro pa svaki dan, ako budem pisao o svakom posebno ne bih stigao da jedem, radim ili ista drugo, a pogotovo da prozivljavam ponovo te neke buduce momente.
Zelja nas pokrece. Barem mene. Zelja za istrazivanjem neceg novog, neceg nepoznatog i neistrazenog. Sto ne znaci da je zelja za starim, poznatim i vec dobro istrazenim umrla. Naprotiv, nista se ne moze dobro spoznati do kraja, u tolikom da bi prestalo da nas intrigira. Ni sebe ne poznajemo dovoljno dobro. Ako neko sumnja u ovo, setite se kako ste odreagovali na neku potpuno novu stvar u vasem zivotu, i videcete da takvu reakciju niste od sebe ocekivali. Spoznajom sebe dobijamo mnogo. Poznajuci sebe dajemo drugima pravo da nas vise upoznaju. Zelimo da delimo i da budemo podeljeni. Zelja nas pokrece, za boljim, za novim.
Na sever, u avanture nove,
cujem kako Tajland zove.
Tu je, na korak od mene,
za put pravo je vreme.
Konacno i to da shvatim.
Nastavljam kada se vratim...
Nastavim li da filozofiram i ignorisem lepote koje me okruzuju steci cu osecaj da sam i dalje u dnevnoj sobi u Filmskom Gradu i gledam Travel kanal. Ovoga puta biram da ne prebacim kanal, idem do kraja pa sta bude. Ni reklame koje su sarene i dosadne mi sada ne smetaju. Ne danas. Danas je moj dan!
Od stana do plaze ima nekih pola sata voznje kada nema guzve, taman da mi se izluftira glava u voznji iako kaciga sprecava potpuni "refresh". Dan je suncan, nema ni oblacka na nebu, kao porucen za moj iznenadni plan da glumim turistu u gradu u kom zivim. Levo pa desno, vijugavim putem
Da mi je neko pre samo pola godine rekao da ce mi gradovi poput Kuala Lumpura i Singapura biti mesecne destinacije, i da cu se toliko na njih naviknuti pomislio bih da je lud. Otkud jedna tako obicna i neprimetna licnost iz velikog Belog mravinjaka da zavrsi u jos vecem cokoladno/kosookom metezu na drugoj strani planete? Ne prodje nijedan dan da ne pomislim da to svako ko ima bar malo avanturistickog duha i jos manje hrabrosti moze da uradi. Ali kako vreme odmice, cujem price sve veceg broja ljudi koji mi govore kako se oni na tako nesto ne bi usudili ni u ludilu. U redu je otici na odmor,
Od maja nisam vise u kancelariji, odlucio sam da krenem vise slobodnijim putem slobodnog strelca. Do sada se pokazalo kao veoma uspesno na polju karijere i dizajna, a manje na polju novca, jer ja svasta jesam ali uterivac dugova nisam, niti cu ikada biti. Ja sam umetnik, i moj cilj je da ovaj svet ulepsam na neki nacin na koji je meni dozvoljeno.