Kum i ja smo juce citav dan krecili moj stan u Njujorku. Useljava se Kamala sledece nedelje. Eto, moj prijatelj, vlasnik zgrade u kojoj je stan, produzavao mi je stanarsko pravo svih ovih godina tokom kojih cesto i dugo boravim u Srbiji. Tako, sada ce Kamala ovde moci da u februaru proslavi svoj 21 rodjendan kao punoletna gradjanka koja je samostalna studentkinja, zaradjuje za zivot i sprema se za maraton.
Juce uvece pala je i kisica. I tako sedim u kuhinji i kuckam na kompjuteru. Poslali su mi prijatelji iz Beograda link na jucerasnju emisiju "Oko magazin" na RTS-u u kojoj je emitovan
Upoznao sam je u hotelskom baru. Sedela je u separeu sa jos jednom devojkom.
Novinar Itar-Tasa, izvesni Aleksej, rece mi da im pridjemo i ponudimo im pice.
"Znas, one su tu zbog nas" - tvrdio je. Nisam mu poverovao.
Ipak, prisao sam im i pitao ih da li mozemo da sednemo za njihov sto.
"Naravno !" - rekla je Rita. Nadja nije rekla nista.
Pila je limunadu i cutala. Aleksej je dugo pricao o tome zasto smo nas dvojica ovde, u Irkutsku. Zbog filmskog festivala.
Rita je bila odusevljena. Nadja je bila ravnodusna.
Pitao sam je sta radi
Sigurno vam se svima ovo vec dogodilo milion puta - sretnete nekoga negde i nazovete ga "Brate" ili "Sestro", mada niste u krvnom srodtsvu ili istih, slicnih, verskih i politickih uverenja. Niti iste rase. I nastavite da tako, tog nekog negde, zovete i dozivljavate....
O cemu se tu radi ? Sta znace te reci ? Sta mislimo kada ih izgovaramo ?
Ili, o cemu se radi kada ih ne mislimo i ne izgovaramo ? Te reci ?
Braco blogeri i sestre blogerke,
s obzirom da sam nacisto pukao u Srbiji sada cu malo ziveti i raditi u Americi.
Namera mi je da vozim taksi i da tako zaradjujem za zivot, ali prvo moram ponovo da polazem vozacki ispit jer mi je pre 15 godina istekla vozacka dozvola. Sada cekam na duplikat karte socijalnog osiguranja (nju sam takodje davno izgubio) da bih zapoceo sve te procedure oko vozacke dozvole (test, obavezni kurs, vozacki ispit), a u medjuvremenu ucim da kuvam.
Pre neki dan sam spremao paprikas, a juce uvece sam ucio da pravim podvarak. Sutra cu da ucim da pravim
" Since God knows everything and since God is within me, I don't need to know anything at all...."
To mi je rekao gospodin Preston. A, to isto je on sebi rekao pre 20-ak godina i prestao da radi, ostavio zenu i decu (dva sina, imali su tada oko 20-ak godina), sredio je prethodno sve svoje finansije - bio je uspesan poslovni covek (Afro-Amerikanac) i lutao je jedno 5 godina po Floridi pokusavajuci da postane iscelitelj. Ipak, nije mogao da isceljuje druge i konacno je odlucio da mozda pomogne sam sebi. Nekako u to vreme ga je pronasla zena i vratila ga kuci u Baltimor. Tako, poslednjih
On sedi sa pesmom na usnama,
zuri u stado sto pase u
usamljenom beskraju gde besni vetrovi
divljaju.
On peva citavog dana, a svet se lepi
za njegov promukli glas.
Cudna neka tuga plovi ovim morem od trave
i tek ponekad je nadpeva vetar sto zavija.
Njegovi dlakavi prijatelji, klate se polako napred
ka svezim pasnjacima - hrapave vlati trave
ipak su dovoljno slatke da ih zasite do sutona.
Ovde nema ptica, niti mirisa ljudi,
samo stada koja pasu.
Kao ostrva na mirnom
To da ljudi dolaze na svet goli, nije bio slucaj kad sam se ja rodio. U porodilistu sam iz majcinog stomaka izasao u plavom dzemperu. Na njemu je pisalo "Happy to see you". Ne secam se da sam, kao mali, pokusavao da skinem taj dzemper. Drugi kao da ga nisu ni primecivali. Kao decak sam ponekad pokusavao da ga skinem, ali nisam znao gde da ga uhvatim pa sam odustao. Posle sam vec sasvim prihvatio da ga nosim non-stop i zaboravio sam na njega sasvim.
U svakom slucaju, pre petnaestak minuta, u radnji sam kupovao djus od grejpfruta i vidim da neki cudan covek bulji u mene. Ignorisem to
Jutros sam se probudio u vrlo losem stanju i znam tacno zasto.