Nisam verovala: da ne treba dirati tuge koje žele da tuguju.
Pa je moja postala veća. I ućutala.
__________________________________
-Šta misliš, hoće li neko doći?
-Neće. Mislim da ne čeka. Mislim da se odmara. Možda i od čekanja.
-Šta li to zapisuje?
-Račun? Šta joj je potrebno sa-pijace. I sa pritoka.
-MainStream?
-Tako nekako.
Nemam zapis o slobodi. Mislite da kasnim?......
Kupila sam ogrev i dala da ga iseku i naslažu. Pristiže mi IV rata za ovo od čega živim. A imam i neke rokove koji će prepoloviti sate. Kupila sam rukavice: plavobraon: nijanse obale: uz šal sa printom ČAMCI. Greju me pokreti kojima pišem. Ovi su samo za ukras. I uspomenu na hladno.
rasklapam pa gradim
svoju kuću
srednji radovi
više sama
visoki plafoni: gipsani: oni što vise: a kao da su pravi
patos – molovan
i paučina
iz pretprošlog veka
Prikopčala sam se i radila na njega
Uu
što je to lepo
I što to
ništa ne valja
_______________________________
Kapljice espresso kafe. I kada mi, u sezoni gradskih bašta, redizajniraju dezen na majici. Ne veniširam.
Miris šampona u mokroj kosi.
Potraga za začinom koji će iznenaditi ukus.
U stvari sam htela da zapišem o običnom. Kako mu se sve lepše radujem.
Plitko su mi rupice. Tik ispod naslova. A imam i pertle. U boji. Da obeležimo kapije. I ne pobrkamo poglavlja.
Nemoj, kaže mi pametno, i dobronamerno, da stiskaš te reči i praviš od njih pesme koje se ne umeju čitati. Daj malo vazduha i više o: šta je i ko kako kome..... i zašto. I zašto!
како смо острва
како се не срећемо
како се на тренутке учинимо да јесмо