Plitko su mi rupice. Tik ispod naslova. A imam i pertle. U boji. Da obeležimo kapije. I ne pobrkamo poglavlja.
Nemoj, kaže mi pametno, i dobronamerno, da stiskaš te reči i praviš od njih pesme koje se ne umeju čitati. Daj malo vazduha i više o: šta je i ko kako kome..... i zašto. I zašto!
nemojte mi samo reći
--Bio sam
--I ja
naselje, naseobina, nastamba... gumno, gonk, gnezdo... prćija, prostorija, presto... stan, svratište, sofra... ognjište, oblak. …
Ne razume se u to: priznala je. U tajnoj poruci.
Mnogo mu je lepo ali ona ne zna šta je
kako se zove
ima li još negde da se vidi
Možda joj bude lakše da prepozna
u istinu
ko je kome koje otvorio carstvo…
Svakako sebe malo bolje koristiti.
Razgledati i birati.
: onokad imaš više haljina nego ofingera. I cipele su utesnile za trećinu broja, ali ih voliš, i malost ti dođe kao vaša tajna...
Kada si prepušten na milost i nemilost velikom broju nepotrebnih rečenica, izgovorenih od strane nepoznatih ljudi čije društvo nisi želeo, na malom prostoru.
Ili te danima opseda želja da vidiš nekoga koga ne možeš videti.