5.10.2000.
Nisam bila na stvaranju. Ne volim barikadnu istoriju. Tačnije: u Istoriju nisam više verovala. Sedela sam kod kuće, i gledala kako se ponašaju: vernici?
Pomalo depresivna ne)radnja, priznajem. Iako ni u depresiju ne verujem: Ako želiš da budeš dobro, uvek ima načina. Uprkos (Istoriji. Uprkos verovanju da nema uvek.
Zadatak je da se spase stotinu knjiga.
BH
Pokušavajući da utvrdim ključnu reč za moju listu ovogodišnjeg izdanja FESTA, došla sam do te, tako izrabljene a nikako dojašnjene: Ljubav-i.
I evo kako pravi svoju traku od finog muslina, sa neophodnim ojačanjima od konoplje ili plastike čak, tamo gde se očekuje atak poznatih uljeza, ili proboji nepoznatih valera:
Reč koju volim
nisam dugo videla.
jedini koji poštujem: danas je dan. Ostali su sumnjivog kvaliteta..
sa sećanjima.
I te njene suze.
Kao da.......
Sedela je kraj prozora. Mislim da nije videla kako joj mašem. Držala je u ruci te svoje suze..... i gledala u pravcu onoga što je želela.
U bombonjeri na stolu četiri kolača sa jabukama i mrvice od keksa sa slikom kuće. Nešto je sviralo. Zaboravio sam. I tragovi sunca na zidu nasuprot vrata.
Sećam se kako sam pomislio: Glupo je što ću se jednog dana, od svega što sam želeo, sećati senki.
Šta li će, Rado Moje, ostati iza tebe, ako nastaviš da ne tragaš!?
Laki i teški komadi, i svi poslagani po-taman o-toman - - šta-ti-ja-znam -
Hvataaam! Pa-dam!
Po tragovima zatečenim - - naiđenim - - navođenim - - dodatim - datim - - da ti
dam - - proigram - otvorenih ruku - sve je u tom krugu.
Grešni smo
O
Da
MI
Više nego što
Smemo da
Izmerimo