Sasvim je izvesno da će i ova jesen biti lepa. Koliko se ko potrudi. I da sam ovde već 4.! Zanimljivo mi je da mislim šta sam sve mogla da (u)radim da nisam bila -sa vama. I šta bih sve propustila da sam radila: sva-ta-druga.
Velika rečenica iz malog života jedne žene: Ovo parče omeđenog prostora: na koje sam spuštala svoje zlatnike: je mesto sigurno: da ih niko neće pogrešno pomerati: što je pomoglo da uvežbam: kako da ih slažem: na prava mesta.
Slobodna zona? Je mesto na kome možete da ih sretnete!
Potkrada se
na kori kugle
mala staza
Bez štapa korača
jedna obična
nasmejana
Potkrada se i ponavlja
Jeste. To sam ja.
Sestrin glas uveo nas je u vanredno stanje:
Dodji odmah!
Imali smo mnogo sreće i malo prilika sa ovakvim problemima. Malo iskustva. Ali i zavidno malo straha. Tog trenutka kada je problem zazvonio.
Zaljubi se u sebe.. slobodno! Prisustvovaćeš zanimljivom razvoju situacija.. poznatih i neočekivanih.. neslućenih.. naslućenih.. neverovanih...Videćeš gde se završava: plava linija.
Drugi deo: kao nesmotreni nastavak Prvog. I Uvod u Treći. Odakle zapravo počinje. Drveće tek treba da utvrdi koje ga doba godine snalazi. I da li će do kraja biti listova.
- beogradskom DR, i njegovim jutrima -
Nemam tačne podatke.
Zapisujem: kao kada sedneš da odmoriš. Sve je dobro.
Samo zapisujem.
Jutarnji susret na kapiji:
Buđenje i pokušaji sećanja. I počinjanja. Svakoga jutra treba se setiti šta je kafa, a šta med. Kako primiti mlaz vode u šake i prebaciti je na lice. Koja boja ide uz koju notu dana: koji se otvara. Kako osloviti vozača koji te ne propušta na semaforu ili pešaka koji je izleteo