Odmor je određeni broj dana koji te deli od nastavka tvog života. Ko kaže da to nije tvoj život! Samo je lišen viškova i manjkova, poznatih mesta i napornih bedekera usred neizvesnosti.
...koliko slova toliko imena, koliko imena toliko novih poznanstava = DOĐITE NAM! Mi smo najposebnija Porodica SLOVIĆ, (kao i svaka druga :). I volimo da učimo:
- Je l’ da da je plavetnilo neba plavlje iza zelene krošnje!?
On me gleda. Razmišljam da li da ga pitam kada je poslednji put podigao glavu. A znam. I znam zašto nije. I pitam sebe: zašto bih ga pitala. Tada obavezno zažmurim. I svi ostanemo tamo gde treba.
Trčala je za njim. Da mu ubaci u stih
dužinu
za koju je otišao.
Šio. Mi. Ga
- i krpio.
Isto ti se vata.
Isto ti se dođem.
Isto ti se uvučem.
Isto se i porubim.
I odšijem.
I zašijem.
Na mestu. Koje niko, ali niko ne očekuje.
Hleb od mrvica
slatko od reči
melem od blata
radni naziv: kitolovština
odgovara: bolovi u nogama
Kapljice espresso kafe. I kada mi, u sezoni gradskih bašta, redizajniraju dezen na majici. Ne veniširam.
Miris šampona u mokroj kosi.
Potraga za začinom koji će iznenaditi ukus.
U stvari sam htela da zapišem o običnom. Kako mu se sve lepše radujem.
sa sećanjima.
I te njene suze.
Kao da.......
Sedela je kraj prozora. Mislim da nije videla kako joj mašem. Držala je u ruci te svoje suze..... i gledala u pravcu onoga što je želela.
U bombonjeri na stolu četiri kolača sa jabukama i mrvice od keksa sa slikom kuće. Nešto je sviralo. Zaboravio sam. I tragovi sunca na zidu nasuprot vrata.
Sećam se kako sam pomislio: Glupo je što ću se jednog dana, od svega što sam želeo, sećati senki.