pazi : to može samo neko ko gleda u oči
a ti odluči : šta donosi
___________________________________________________________
Birajte madam
E
,
lepa si!
Znam, znam, ali slušaj :
Nisam siguran da je to tvoja priča.
Ja
Mogu da ti ponudim trenutke sebe Celog
I ako stignem da se zaustavim i promislim da osetim : možda se Takav
Nikom nisam.
Ako je to manje od Koračanja, nije
Bogznašta.
volim da otkucam prvo što mi padne na pamet
oslušnem kuda i
...
prvo što mi je palo na pamet: pamet!
mućmuć!
Zaljubi se u sebe.. slobodno! Prisustvovaćeš zanimljivom razvoju situacija.. poznatih i neočekivanih.. neslućenih.. naslućenih.. neverovanih...Videćeš gde se završava: plava linija.
Držim olovku na udaljenosti od sunca, toliko tek.. Da me ne zabole sećanja.. Mislim da sam stigla tamo gde sam naumila.. Davno, i kao za tren.. Pesma koju spazim da izlazi iz mene, svaki put kada odlučim da se obratim.. Ili poželim nešto da kažem.. I čujem.. Pesma:
Šta li će, Rado Moje, ostati iza tebe, ako nastaviš da ne tragaš!?
Laki i teški komadi, i svi poslagani po-taman o-toman - - šta-ti-ja-znam -
Hvataaam! Pa-dam!
Po tragovima zatečenim - - naiđenim - - navođenim - - dodatim - datim - - da ti
dam - - proigram - otvorenih ruku - sve je u tom krugu.
Ko to stalno otvara kutije ? Ja mislim
Oni
Koji ne znaju da su dobro .
Proći ću pored tebe i praviti se da ne vidim šta si izgubio. Ionako moraš otkriti sam. I šta ti je gubitak doneo.
s.
Nekada mi se učini da će slika prostora u kome sam nestati – ako je ne dodirnem. I ja sa njim. Nekada, opet, da će se prostor pretvoriti u sliku – ako ga dotaknem. Oči se trude, slike varaju, slučajni uglovi presecaju prave:
kada bi uklonili staklenu zgradu iz pogleda sa dunavskog keja, mogao bi ne biti beograd
košavna. i miris mora pored reke
Očekivala je tako nešto.
I bilo je blagog golicanja u nozdrvama.