Spominju na vijestima godisnjicu napada na
WTC. Moj devetogodisnji sin najednom je zainteresovan sta se tacno desilo. Nedoumica. Je li dovoljno velik da mu se objasni, pokaze snimak ili da se prebaci tema na
Toy Story ili
Olivera. Podsjeca me to na prizor iz Sarajeva, nekada 1992. godine, kada majka zove sina da udje u kucu da bi zajedno pogledali snimke najnovijeg masakra. Tada sam bio sokiran i upravo to mi je ostalo u sjecanju dok sam razmisljao sta da uradim i kako da zatvorim temu o 11. septembru. Da li smijemo djecu opterecivati stvarima s kojima se i odrasli tesko nose? Da li ih uopste mozemo zastiti jer informacije su svuda okolo? Uostalom moze i sam naci na internetu snimke bez mene da budem u blizini i pokusam objasniti sta je bilo i ko je dobar, a ko los. Opet, postavljam pitanje sebi o zloupotrebi djece u politicke svrhe.