Godina 2020.Mesec i dan ne znam,ali znam da je osma zima.Mozhda zna moja zhena,ona to negde zapisuje.Meni vreme vishe nishta ne znachi.
Kasno sam legao.Pokrio se prekrivachem koji je vec ishaban.Na njemu sve same rupe.Ali dobro je.Dobro je shto posle nuklearnog rata,koji sam prezhiveo,imam i ovakav prekrivach.Sve shto je postojalo,ili ljudima znano,vishe ne postoji.
Pored mene moja zhena.Ona vec uveliko spava.Izmorila se je danas, spremajuci zeca koga sam ulovio.
Legla je pre mene.Shvatam ja to.Nije lako kuvati i chuvati decu u