Kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, fašizam, komunizam, antifašizam, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki, kaže Borka Đorđu, kaže Đorđe Borki,
Mailom mi je stigao sledeci link:
http://gigapan.org/viewGigapanFullscreen.php?auth=033ef14483ee899496648c2b4b06233c
Ogroman broj ljudi na Obaminoj inauguraciji sa ove slike moze se vrlo lako identifikovati. Kakva sila nadziranja! Hoću kući!
Protiv stvarnosti
Razmimoilaženje između slike stvarnosti koju stvara politika i samog života toliko je da je struna koja ih spaja napregnuta do pucanja. Već je jedna velika nit prekinuta i ošinula je gradski DS na lokalnim izborima, a preti i da popuca u potpunosti. Ta opasna napetost vibrira na sve strane - osim na loklanim izborima, naročito izoštreno na temi korupcije.
Tako su dvojica najjačih državnih funkcionera, Tadić i Dačić (za drugu priliku otkud baš njih dvojica i koji se pokazuje kao jači), najavili borbu protiv korupcije tako oštro da smo svi pomislili da će uhapsiti bar jednog tajkuna ili makar tri ministra, kad ono - pade neki predsednik Aranđelovca, pa još opozicionar i to neomiljeni, za vrednost jednog luksuznijeg stana u Beogradu. Dobro, uhvatili lopova, još sud da dokaže, nemam ništa protiv. I pomislili bismo da je to deo tekućeg policijskog posla, da nije Tadić lično, i to iz inostranstva, sa regionalnog samita na Cetinju, onako odrešito, strogo, stisnute vilice, čeličnog pogleda i smrknutih veđa, govorio o državnoj odlučnosti, pa ga potpomogla još i izjava tužioca Radovanovića. Prethodno je, da pocrta burlesknu nemoć države, Dačić povukao ono što je bilo zazvučalo kao ozbiljna pretnja.
U izborno jutro, sad u nedelju, krenuo sam da se nadjem sa prijateljima sa kojima se redovno srećem u jednoj zemunskoj kafani. Uglavnom novinari, najmanje još 2 blogera i, sumnjam, nekoliko komentatora koji nas koji se znamo provociraju, onako zezanja radi. I na jednom stubu, dva ulaza od moje zgrade, primetim okačen spisak ljudi, imenom i prezimenom, poneki i sa adresom, za koje se traži likvidacija.
Results 1 - 10 of about
Na poslednjem spratu garaže na Obilićevom vencu, kad sam došao po kola, našao sam nedvosmislene tragove da je neki čovek tu obavio veliku i malu nuždu, skriven iza mog i automobila koji je bio parkiran do njega. Na Zelenom vencu, tamo od pijace na dole, niz Kameničku ili na uglu garaže i susedne zgrade u Kraljice Natalije neka žena to redovno radi, kaže mi ćerka koja je viđa bar jednom nedeljno.
Vodnik
Blaf, šanker u džez klubu, čim je zasvirala prva sirena, otrčao je kući po televizor. Posle sat ipo, Blaf poče da se ljubi sa svima redom. Na kraju je izljubio i Dašketa.
"De ćeš, Blafe?"
"U rat."
"A šta da radim sa televizorom?"
"Vratićeš ga posle rata."
Sutra uveče, Blaf je ćutljivo za šankom brisao čase. Panduri su ga, kad je došao da se prijavi, oterali na spavanje. Od tada ga svi zovu "Vodniče."
Švaler
Prvo jutro posle bombardovanja, u gradu se pojavio - pres ataše španske ambasade. Na pitanje - kako to da nije evakuisan, sa svim ostalim diplomatama iz NATO zemalja, odgovorio je da su ga - zaboravili. I, naravno, odmah osudio agresiju. "Mora da je isključio mobilni dok je bio u švaleraciji", konstatovao je Stupi.
Posle reportaže mog prijatelja Slavena, niko o Račku neće misliti ono što do sada nije mislio. Ko veruje da je bila u pitanju sjajno izvedena vojna operacija, koju je Voker izmanipulisao teškim lažima, ako je večeras gledao RTS misliće to i dalje. Ko veruje da su srpske snage pobile gomilu nenaoružanih i da je ta kap koja je prelila čašu i izazvala bombardovanje bila zaista takva, zločinačka, monstruozna i divljačka, nije imao osnova da bude definitivno razuveren. I zato je Slaven uradio kapitalan posao, razorivši čitav jedan medijski sistem zasnovan na navijanju i ubeđivanju u ispravnost jednog ili drugog pogleda. Pomerio je moralne i profesionalne granice kod nas, virtuozno složio priču - sjajna dramaturgija na početku, kad prvo svedoče Albanci i Voker, a posle Guri, srpska istražiteljka i forenzičar, pa maestralna, to se valjda kaže paralelna montaža izjave našeg forezičara i šefice forenzičkog tima EU Helene Ranta, da ne pominjem dramatične dokumentarne snimke pregleda posle 4 dana leševa složenih u džamiji... Sve to postigao je istovremeno demonstrirajući neutralnost, odmerenost, dobar ukus, poštovanje činjenica, sagovornika, nužan pijetet prema poginulima, ali i prema kasnijim žrtvama samog bombardovanja, koje je bilo posledica...