Tekst koji sledi nije napisao Radoje Veliki Domanović.
Ako nađete bilo kakvu sličnost sa gore pomenutim nenadmašnim satiričarem i majstorom opisa stvarnosti, znajte da to nije nimalo slučajno.
Ne poznajem, naime, nijednog blogera koji se rodio ili koji živi bliže legerdanom Ovsištu od mog blogokolege koji se predstavlja kao gedza.73.
Ovo je njegov tekst a ja sam malo ljubomoran što ne uspevam da napišem ništa slično:
Pao sistem
Srbi snivaju. Ni manje, ni više od drugih naroda. Možda imaju drugačije snove? Ko bi ga znao.
Danima pokusavam da se setim ko me je yajebao da krenem na more sa dvoje male dece ( nije pleonazam ) i
da utvrdim da je lakse sacuvati dve buve pred parenje nego njih.
Rusija treba ozbiljno da se pripremi za to da će svi ti oslobođeni Sloveni sa zanosom pojuriti u Evropu, zaraziće se do gubljenja svoje ličnosti evropskim formama
Зато ћемо бити бар у полуфиналу овог пута
Važno je da krevet nije hladan
Vidim da je ovih dana glavna tema, među belom kugom zatrovanom populacijom – švaleracija.
Kada sam pre nekoliko godina čuo priču kako se primerna majka i uzorna supruga
šveleriše , mislio sam da sam čuo sve…
Elem, žena vodi muža danima u kupovinu i posle X neuspesnih rituala mužu dojadi i kaže kako će on ovog puta da sedne u ”Balkan” i da je sačeka po obavljenom poslu.
Ženi je trebalo samo to odobrenje da bi zaista i obavila posao u
-Đe me nađe u sred ispitnoga roka, reče Crnogorac kad su ga pozvali na 20-ogodišnjicu mature.
Slično njemu vadio se moj brat Moke ili omegito ( kuma je topcat ) na ispitni rok.
-Ma neće to mnogo vremena da ti oduzme.
-Slušaj bre, ne zezaju se svi po fakultetu kao što si ti!
-Daj napiši nešto bar o dočeku barsinih igrača.
Pre nekoliko dana naletim na jedan od svojih prvih literarnih pokušaja.
Tada nije bilo blogova
Ne znam koliko je uputno sada objavljivati nešto što sam pisao pre toliko godina
Možda je ipak interesantno uporediti:
Priča mi drugarica kako su njen komšija i njegova supruga usvojili dečaka. Kaže da je čovek presrećan, viđa ga kako se šetaju isped zgrade i kako se ponosi sinom.
Ja gledam zbunjeno i ne mogu da pronađem pitanje koje mi lebdi. Ona, kao da mi čita misli, govori:
- Rekli su im da je iz Vojvodine.
Ja i dalje paralisan, hipnotisan, nemo zamišljam scene...
-Jesam ti pričala priču o Tamari?
-?
Dojadiše , vala, više i Bogu i narodu.
Po ceo dan. Kako uđem u sobu oni pred televizorom. Nema načina da im ga ukinem. Zabrane za njih ne važe. Oni su svoja prava stekli u demokratiji i nema zbora da budu ukinuta. Lažem, ima načina ali to bi bilo osuđeno od strane dušebrižnika kojima su moja deca važnija nego meni.