Не постоји текст који сам више пута почињао и брисао.
Зајебано.
Мислим, зајебано је писати о реликтима комунизма, свакако.
Jedan deo kinte ću sigurno da ostavim da bih ostvarim dečački san . Šta koji?
Pa da produciram porno filmove.
Odveden na streljanje ja sam bio živi svedok strašnog progona 21. oktobra 1941. godine u Kragujevcu.Podstaknut svim užasima ja sam počeo da pišem tek onda kada sam se streljanja vratio i to ne odmah.Bilo je to i nemoguće jer sam bolovao : tri puta sam padao onesvešćen; jednom prilikom su me doneli krvavog , jer sam na ulici ružno pao.
I Sonja?
Koji su ovo crtani filmovi, ovih dana!
Ukidanje viza, odmrzavanje prelaznog trgovinskog sporazuma, podnošenje kandidature
za članstvo u EU, potpisivanje tog famoznog aneksa ugovora sa Fijatom...
Ako , za trenutak, izuzmen činjenicu da ova Vlast sve to koristi u svrhu svoje produžene izborne kampanje, ipak je moja prevashodna emocija - sreća.
Da li sam ja naivna, sentimentalna budala?
Možda.
Za neke je ono Jeremićevo
Da li sanjate golubove?
Kažu da nije dobro kada sanjate golubove.
Ja ih sanjam od sedme godine
Tada je moja majka uslovila ćaleta:
- Ili ti tvoji golubovi ili ja
-Valjda evrofanatika?, pita me kad je čuo koji naslov ću da stavim.
Ovo je priča o jednoj o tri svetinje mog grada.Kada se kaže Kragujevac, prvo se pomisli na Šumarice.
Neko pomisli na SMAK
Kada sam počinjao da sviram gitaru, da bih impresionirao devojčice, prvo što mi je moj nastavnik Bata Herman rekao bilo je:
-Kragujevačku Rock scenu je upropastio , šta misliš ko?
-Ne znam.
-Pa Točak.
Ne razumem.
-Svaki klinac u Kragujevcu, koji svira gitaru, prvo pokuša da skine ''Ulazak u harem''.Posle toga, naravno, i izlazak iz harema(unazad ).Na kraju, baci gitaru na tavan. Ti ćeš da sviraš po notama i kako ti ja kažem.
-Hm, razumem.
Znate svi za onaj vic kad je došla ekipa BBC da snimi radni dan seljaka u Srbiji i on počne kako čim ustane ''trgne'' jednu rakiju, pa doručkuje i onda ''trgne'' još jednu da bolje svari hranu, pa pred ručak...
Ovi naši mu kažu da nije primereno da ljudi, stranci, pomisle da se ovde samo pije.
-Pa šta da kažem kad je tako?
Kaži, bre, da nekad nešto pročitaš , a ne samo da piješ !
- A to, što ne kažeš.E, pa prijatelju ja čim ustanem pročitam nekoliko strana moje omiljene knjige tih dana, pa doručkujem, pa pred njivu opet pročitam neku stranu jer je zanimljiva u... pa da ne zaboravim,
pa ponesem i na njivu da i tamo bacim oko na knjigu, pre ručka ooobavezno( da lakše ručam ), pred večeru takođe, posle večere odem do komšije Milutina - on ima porodičnu biblioteku, pa se tamo bacimo na prelistavanje starih knjiga koje imaju korice stare najmanje dvadesetak godina .
-Pa dobro , bre, pobratime ima li kraja vašem čitanju ( naš će na kvarno da priupita )
-E onda odemo kod komšije Radoja , on u podrumu ima ŠTAMPARIJU
Biblioteka sa dušom..
Ова, у наслову поменута реченица ми се све чешће мота по глави.Знам, рећи ћете и на неки начин бити у праву, као и моја супруга са вама, да је то последица дугогодишњег седења по најомиљенијим местима у Срба, познатијим као биртије, бифеи на ћошку, крчме, кафане и остали ћумези. Али не, овог пута у своју одбрану позивам особље мог омиљеног објекта, не смем да вам кажем где се налази, одмах бисте знали који је.
Мала дигресија за боље разумевање следствујушћег текста :
Тог дана се, као много пута пре и после, окупила мала али одабрана скупина бивших, садашњих и будућих политичара, политиканата, успешних и неуспешних посленика народних, одборника, чланова градског Већа, чланова разних управних/надзорних одбора, кандидата за месне одборе, посланике и државне секретаре. Па и Министре, зашто да не?