ili Sve šta treba da znate o Evroviziji 5. U prošlom postu ste mogli pročitati o izboru jezika, glasačkom sistemu, o Norveškom putu od trnja do zvezda, o voditeljima. Sledi peti deo teksta Željka Jankova o Evroviziji.
GRUPA ZA ISTORIJU
Upravo na poslednjoj «Pesmi Evrovizije» gde je domaćin bila Miss Boyle pojavila se grupa koja je prodrmala i promenila ovu manifestaciju. Iako je prvi nastup Švedske bio 1958. godine, sve do sredine sedamdesetih ova zemlja nije mogla da se pohvali naročitim rezulatima, ako se izuzme drugo mesto 1966. u Luksemburgu (zemlju je zastupala upravo buduća voditeljka Lill Lindfors), dobijeno pre svega glasovima najbližih suseda: Danaca, Finaca i Norvežana. Na takmičenju u Brajtonu 1974. za najvećeg favorita je važila čuvena italijanska pevačica Gigliola Cinquetti sa melodijom «Si». Međutim četvorka iz Švedske koju su činili: Anni-Frid Lyngstad, Björn Ulveaues, Benny Andersson i Agnetha Fältskog je praktično «oduvala» sve svoje konkurente.
Lepa vest za sve ljubitelje filmske umetnosti. Počeo je sa radom sajt Europa Film Treasures, na kojem se skuplja arhiva evropskih filmova od početka filma pa do danas. Na listi pojedinačnih arhiva nalazi se i Jugoslovenska kinoteka mada još nema ponuđenog nijednog filma.
izvor: Filmski.net
Ove subote objavljeno je da je u četvrtak u 83. godini života preminuo redatelj Ante Babaja. Jedan od naših najuglednijih filmaša već je ispraćen na zagrebačkom Krematoriju, u krugu obitelji i bliskih prijatelja. Babaja je poznat po (nedavno restauriranom!) klasiku 'Breza' koji po mišljenju struke i kritičara spada među najbolje hrvatske filmove, a u nekim anketama proglašen je i - najboljim. Babaja se u hrvatskoj i tadašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji isticao kao autor modernističkih, meditativnih filmova te je na ovim prostorima bio istaknuti predstavnik autorskog filma.
specijalno za blog: Branka Pavlović
U subotu uveče 20.02.2010. žiri kojim predsedava Werner Herzog, proglasiće dobitnike nagrada jubilarnog 60. Berlinala.
Direktor Dieter Kosslick je vernoj berlinskoj festivalskoj publici pre 10ak dana, bez mnogo pompe (koju bi ovakav jubilej možda zahtevao) obećao uzbudljiv filmski put oko sveta. Bez obzira na odluke žirija, obećanje je svakako ispunio – svaka od 20ak projekcija na kojima sam ja bila, bila je ispunjena do poslednjeg mesta.
Elektronskim displejima u festivalskom centru na Potsdamer Platzu koji pokazuju za koje projekcije je ostalo jos karata u slobodnoj prodaji, takodje dominira crvena boja – za vikend (nedelja je tradicionalno Berlinale Kinotag, dan za publiku) će se teško naći karta za bilo koji od preostalih filmova na programu.
Izgleda da će se Georgina ipak poroditi. Bar ona zvana "Zakon o kinematografiji". Mora da je mnogo dobar zakon kad je pisan šest godina. Doduše, još je u obliku nacrta, pa je čak krenula i javna rasprava o istom. Što reče gospodin Nikola Stojanović, posle 60 godina dobija se zakon koji se bavi statusom filmskih umetnika i finansiranjem filmske umetnosti, a ne cenzurom.
Sve to lepo zvuči dok ne vidite na primer član br. 6:
Кинематографско дело из чл. 4. и 5. овог закона може бити посебно стимулисана мерама Владе. Мере, ближе услове и начин стимулисања из става 1. овог члана утврђује Влада, на предлог министарства надлежног за културу (у даљем тексту: Минстарство).
Jedan od najboljih filmskih sajtova Rotten Tomatoes, objavio je svoju top-listu 10 najboljih i najgorih filmova za prvu polovinu 2007. godine.
Za sve one kojima treba mali letnji savet, ova top-lista može biti od velike pomoći...
"Jednom si me pitao šta je u sobi 101. Ja sam ti rekao da odgovor znaš i sam. Svi znaju. U sobi 101 je najgora stvar na svetu"
O'Brajan
Za sve ljubitelje filma i sve ljubitelje Pariza. Paris, Je T'aime
Porte de Choisy - režija Christopher Doyle
Place des Victoires — scenario i režija Nobuhiro Suwa
Loin du 16ème — scenario i režija Walter Salles and Daniela Thomas