Ipak se pucalo. Petarde svih kalibara razvaljivale su pomrčinu. Kojegde se pucalo i iz oružja. Nema, srećom, vesti da je bilo ko povređen.
Srpska, ili pravoslavna Nova godina se čekala po klubovima, kafanama, splavovima, ponegde i na ulici... Naravno, i u „kućnoj radinosti“. Kuvana rakija, pečenje, ... I pesme, svakako. Rodoljubive. Tvrdosrpske.
Ono malo prasadi što preživeše prethodnu Novu godinu, i nekolicinu slava pre i nakon toga, tek juče shvatiše da su pošteđeni samo privremeno i da su tempirani za ovu, drugu Novu godinu, srpsku.
Trešnje, prve, u krošnji, osunčane, raduju se ugledavši razbujali svet oko sebe...
Tokom prepodneva sam nekolicinu osoba iz bliskog vidokruga, pa i neke koje jedva poznajem, zatekao rečenicom: "Da ti pokažem nešto .." - istovremeno okrećući displej kamere i približavajući ga, kako bi moglo da se vidi ono što je na njemu. Skoro svi su reagovali na istovetan način. U prvom trenutku lljubopitljivost, uz onu obaveznu, malu dozu opreza, a onda bi usledila spontana, skoro dečja ozarenost:
"Hej..! Odakle ti..?!
Potpisan sporazum između Beograda i Prištine. EU i SAD aplaudiraju. Beograd veli da nije, a Kosovo da to jeste priznanje nezavisnosti ...
Eto... tako... opet trešti. Opet se svuda puca. I noć se kostreši. Trepuće odozgo.
Sila leti u vis. Crveno, zeleno, plavičasto, narandžasto... Kao da se vatreni div iskašljao, zaboravivši da turi ruku preko usta...
A ja - kao i oduvek - čini mi se da sve mogu da podnesem, samo lošu muziku ne mogu.
Umesto da bude maltene udarna vest, današnji dolazak proleća je skoro nepomenut. Sinoć i jutros sam čak pomislio – Pa, može biti da sam se nešto prekombinovao oko datuma. Jer, vidim, nigde ni glasa o tome. Možda negde i jeste pomenuto, ali u potpuno zanemarljivoj meri, čim se nije dalo opaziti. Onda me zatečena činjenica navela na drugu vrstu razmišljanja. Govori li to o ovdašnjem odnosu prema životu?
Valjda nije bilo boljeg "namesta" da se makar malkice odužim AD (za nesebično gostoprimstvo mojim tekstovima) od ugošćavanja slova i balona koje je brižljivo pripremila Bravarica :)
*
Туф. Пшшшш.... Измешало се. Улица трпко грли свакога. Прима све шетаче. И несвесне појединачне намернике, и удружене носаче транспарената, и кибицере окупљене у организоване десетине, и громогласне чланове друштва за заштиту било чега, и благо полуделе групе, и идеолошке хорде завијене у амблеме, и принципијелно удружене индивидуалце, и упарене и распарене шизофренике ... Све се измешало. До препознатљивости. И до непрепознатљивости. Шаренило, на оба краја друштвеног ћилима. У ствари, на сва четири краја.
Disko muzika se danas uglavnom vezuje za intenzivan ritam i više se spominje kao obeležje jednog vremena koje je bespovratno prošlo.
Izvesna sličnost između disko muzike i današnje, tehno muzike svakako postoji, ali samo donekle, u formi. Reći da i u kvalitativnom smislu vlada sličnost bilo bi neumesno. Jer, za razliku od tehno muzike,
Ranko Krivokapić ovih dana popravlja trojku iz demagogije, pa ...
Neku je temu za ovaj svoj uradak i karijerni napredak morao da uzme. I, da bi uradak bio ubedljiviji, neke je ljude morao da pomene, rastumači njihov lik i delo... Možda je bolje da nije. No, šta se može. Njegova odluka.
Evo teksta sa B92. Nije loše za porazmisliti. Ovako grčevita odbrana principa slobode zavredela je da se nađe među postovima.
Da, ostavio. Mada, ovako, kako stoji u naslovu, zvuči kao da se to desilo juče-preključe. Ne, desilo se pre četiri godine. Da sam ih ostavio pre neki dan, ovo pisanije ne bi imalo pravu težinu, jer bi se nad čitavom vešću nadvijala neugodna mogućnost da možda neću izdržati više od nedelju dana i da ću postati „uživalac-povratnik". Ovako, posedujem „staž", dovoljan da priča zavredi i nešto respekta :)
Kako? Imam dvodecenijski minuli rad kao podanik duvanskog dima. U poslednjoj etapi sam bio „izašao" na oko dve pakle dnevno. To je, priznaćete, puno. Često bih