Увалили споредне премисе. Да.
Уместо питања - А како је могуће да постоје било какви и било чији преговори око тога да ли ће се закон применити? - успешно су се последњих година овде утуриле теме зване - Ко преговара, ко подржава преговоре, зашто преговори, шта кажу ови а шта они о преговорима, где је доручковала пре преговора госпоја x, где је доручковао господин y, чија тетка је пре десет година пржила јаја на око, а чија пре четири, шта се десило на вашару у несмемодакажемо којем месту у ужој Србији, има ли бува у вашарској кутији шибица..? Код нас, у Србији, изборни закон, Устав, оповргава или одобрава група грађана чији су чланови из редова странака опозиције и странака власти? Па, лакше је да играмо клисцерице. Мање кошта, краће траје, забава искрена, резултат јасан и непоколебљив.
Певушиш? Бацио си токсичну зомби-шалитру у вис, хладњак копма је почео да ради унатраг, усисао то, консултовао матичну плочу, скривену жеравицу и саветника, напунио је аудио светлом, потерао процесор јаче, и напослетку избљунуо све то гадно и отровно варничење у етар и сажео у виртуелну слепу улицу пуну контејнера и бачених лутки које „певају“
Koja je Ph vrednost vode u bazenu? Nakon završenog meča održana je konferencija za štampu.
Prilikom obraćanja novinarima nakon polufinalne utakmice na EP Srbija - Hrvatska (9:7), kroacki selektor se oštro pobunio što nije priznat gol kada je nakon šuta srpskih igrača lopta više nego očigledno prešla gol liniju. Trebalo je da to bude zgoditak za Srbiju, decidno je izjavio. Također je rekao da se srami što je njegov igrač pesnicom udario Filipovića u lice, i to u prekidu igre, nakon što su zbog nečijeg faula svi već bili stali sa plivanjem
Dan ružan. Mučan. Gotovo samrtan. Koji vonja na uranijum. Dan koji se nije završio. Krenuće podsećanja, slike vatre... No, šta se kod nas zbilja obeležava 24. marta? Da li je to samo puko podsećanje na ratnu kampanju koja je otpočela nad nebom Srbije, podsećanje iz koga će proizaći nekoliko uobičajenih zaključaka o agresoru i nevinom, uz priču o pravdi i nepravdi, kao i uz priču o velikom otporu mnogostruko jačem protivniku - Ili se nešto ovih godina ipak malo izbistrilo, u smislu da bi se možda konačno moglo sagledati ko je sve i kako doprineo da se nakon niza ratnih okršaja
Da, to bi bilo to. Naslov ne bi bio tačan ukoliko bi se dalje reklo išta više. A i narušila bi se regularnost ... Neke odluke slavnog RIK-a možda bi stigle ovamo, na sam blog. Stoga, sledi kratka i za neke verovatno korisna oda belom luku. Zašto baš belom luku? I to u ovako delikatnom nečasu! Pa, najkraće rečeno, zato što on reguliše i revitalizuje brojne procese u organizmu ...
Naime, sve ono što je organizam izgubio ovih mesec-dva, i sve što se u organizmu
Ništa Srbija nije naučila iz onog čuvenog slučaja "okliznuo se na koru banane", sramotnog slučaja nakon koga niko, baš niko nije zakonski odgovarao, tako da se danas, što je logična posledica, čitavo društvo pogibeljno kliza na kori banane. Ono cerekanje se još uvek čuje: modrice, podlivi, polomljeno lice... Scena mučna, ali za koju je tada malo ko mario, tj. malo ko je načinio napor u vidu pokušaja da shvati kako će se bez prave društvene reakcije sve, baš sve pretvoriti u jedno veliko kolektivno klizanje na kori banane.
На референдуму у Македонији умувано 3-4 питања унутар референдумског питања. Примећено, примећено ... као акт нечијег насилничког диктата који по сваку цену, користећи демократско изјашњавање као заклон, обавља своје стратешке послове, на рачун било кога ко се налази ван ужег центра сопственог система, па и на рачун ових који се "за своје добро" изјашњавају на референдуму. Да, примећено је то принципијелно залагање за демократију ... Али - баш Србија прва не сме да се буни због тога, нити да коментарише, макар и само преко својих тзв. политичких коментатора и других улизица и војника демагогије, јер и она примењује исте ствари, засноване на диктату моћи, у својој унутрашњој политици, и то према сопственим грађанима (за разлику од ове силе која мрцвари туђе грађане).
Da, onaj 5. oktobar mora da sačeka neki drugi oktobar, koji neće tako skoro doći, kako bi bio proučen i postavljen na neko svoje mesto u galeriji za nas važnih zbivanja.
Svratih na blog tek da malo protumaram, jer odavno nisam bio, a što se 5. oktobra tiče, sve sam mislio da je već nakačen neki tekst, tako da mi namera i nije bila pisanje, već, eventualno, samo čitanje. No, kad je već tako, hajde da natuknemo makar nešto, ukratko.
Naročito u nekoliko poslednjih godina - 5. oktobar je, kao i mnogo šta u našoj bližoj i daljoj istoriji, podvrgnut onoj vrsti obrade koja ne spada u istraživanje o onome što se zaista desilo i u kakvom kontekstu se desilo, već spada u parcijalna iživljavanja nad samim događajem, odnosno predstavlja njegovo stavljanje u funkciju momentalnih potreba "obrađivača".
Ulazim u samoposlugu. Sa maskom. Prezam. Dohvatam plastičnu korpu. Gledam levo-desno. Čuvam se od svakoga. Svakoga čuvam od sebe. Tek nekolicina ljudi, jer onamo, na vratima stoji bezbednjak i pušta samo određen broj njih. Zamišljam kako me drška korpe ne dodiruje, nego lebdi unutar kružno oblikovanog položaja šake, onog položaja šake koji se obično zauzima kad se stvarno drži korpa. I dalje vežbam disanje, kao da po prvi put nosim masku. Razgledam, kalkulišem, raspet između cena, minimalnog broja potrepština i težnje da što pre završim i šmugnem odatle, tako povećavajući šanse da zaštitim druge od sebe i sebe od drugih.