4938363.jpg

SVETI SAVA

Oko njegove glave lete pčele
I grade mu živi zlatokrug

U riđoj mu bradi
Zasutoj lipovim cvetom
Gromovi s munjama igraju žmurke

O vratu mu verige vise
I trzaju se u gvozdenom snu

Na ramenu mu petao plamti
U ruci štap premudri peva
Pesmu ukrštenih puteva

Levo od njega teče vreme
Desno od njega teče vreme

On korača po suvom
U pratnji svojih vukova

 

 

 

 

      Iz želje da pjesma koju ćete sada pročitati dođe do šire publike, stari bloger Jaril me je zamolio da ju postiram na svom virtuelnom kutku što i činim. Pjesmu je napisao američki pjesnik  Emanuel Xavier a preveo jedan Jarilov prijatelj i objavio na svom blogu. Ne mogu reći da u potpunosti dijelim njihov pogled na svijet ali pošto su mi tolerancija i sloboda izražavanja bliske i zbog toga što gore pomenuti bloger ima "kredit" kod mene kao bloger i kao čovjek - ustupam ovaj prostor njegovoj želji (uz dužno izvinjenje zbog zakašnjenja).



DA JE ISUS GEJ

Da je Isus gej,
da li bi ga na svom telu crtao?
da li bi ga oko vrata nosio?
molio se i Sinu Čovečijem služio?
Da li bi ga ipak slavio
jer je radi grehova tvojih umro?

 

2263-00.jpg
Hipnagoga slike are...

- Hipnagoga slike are a three member band which on deeply honest way is trying to realize its musical ideas, trying as much as it's in our power that the music we create is at the highest level in, both, its technical and its artistic domain. That's what we owe to the Music at the first place, that's what we owe to the people who make music seriously and of whom we had learned, as well as to the audience who are interested in it.

The bands that perform instrumental music have hard time struggling even abroad. With what sort of things one such band encounters while trying to survive and to produce that kind of music nowdays in Serbia?

- First of all we meet people who are true fans of music, who also compose music or they listen to it from the deepest need. Many of them were willing to help us dealing with various sorts of things - with recording music, shooting videos, designing the band logo, making an interesing interviews... As we speak, one modern dance troup is creating a coreography for the one composition that we made. All these things are beautiful and valuable experiences which we must note in these times. I really don't know how things are going on abroad but the easiness that could be by any chance available to us, I'm afraid that it would be unbearable . Time is the most important resourse we really don't have.

 
 

 403857_2882511697880_1345238256_n.jpgPočetkom osamdesetih dok je radio "Dinu", Linč  je nacrtao jedan kaiš stripa od četiri kadra koja su gotovo identična: dan, drvo, kuća, dvorište, ograda, u daljini fabrika iz čijih visokih dimnjaka kulja dim i u dvorištu jedan crni pas vezan lancem koji zateže do pucanja, toliko bijesan i napet da uopšte ne može da spava, da jede, samo može da reži i to jedva. U kući žive vlasnici psa, Bil i Silvija, i strip se bazira na njihovim komičnim dijalozima u oblačićima pri čemu sadržaj crteža ostaje uvijek isti. Tri kadra dana, u kojem Bil i Silvija (eventualno) nešto progovore, smjenjuje poslednji, četvrti identičan kadar noći u kojoj svijetle polumjesec i upaljeno svijetlo u kući što se probija kroz prozor u dvorište u kome je pas konstantno napet, zategnut i bijesan i tako... sve ispočetka. Linč je strip nazvao "Najbjesniji pas na svijetu" ["The Angriest Dog in the World"] i objavljivao ga je jednom sedmično u "LA Reader"-u tako što bi svakog ponedeljka telefonirao redakciju i diktirao im novi dijalog koji bi oni potom upisivali u oblačiće i tako punih devet godina (od 1983-1992).

 

 255233_9275186_b.jpgJedan mali opušteni post ili što bi gosn Sveta Čerevićan rekao - sastav na temu...laganu. Upravo gledam neke radove svog drugara Bojana Bundala iz Novog Grada na "svemirskom" Society6 portalu, evo, uživam, radujem se, smijem se i ne mogu da odolim želji (početnički, zar ne?) da neke od njih podijelim sa vama.


 

 

 F2_zpsb1923307.jpgUz napet, zamršeni triler „Koža u kojoj živim" [La piel que habito, 2011.], reditelj Pedro Almodovar pravi sintezu rezultata decenijskih vrijednosti filmskog eksperimentisanja, za razliku od ludog naučnika u središtu fokusa filma. Legard [Antonio Banderas, ujedinivši se ponovo sa Almodovarom po prvi put u skoro 20 godina] je estetski hirurg koji postaje opsjednut razvijanjem zamjene za ljudsku kožu koja je bolja i izdržljivija nego prava. U početku korijen njegove opsesije nije jasan, kao i koji je njegov razlog za držanje mlade žene [Elena Anaya] zaključane u jednoj od spavaćih soba u prostranom dvorcu, zatvorenice prekrivene šivenim bodijem i maskom od lateksa koja pokriva sve osim nekoliko kvadratnih inča epidermisa. Da li je to njegova supruga, njegova ćerka ili neko drugi zarobljen protiv svoje volje kao zamorac za njegove eksperimente? Kretajući se unazad i unaprijed u vremenu, u dvostrukom okviru čiji pravi smisao postaje jasan tek kasnije u filmu, Almodovar napada poznate teme kulturne represije i seksualne fluidnosti iz neobično uznemirujuće perspektive. Zanoseći se između engleskog i španskog jezika [potonji preusmjeren putem prevodioca], Almodovar je razgovarao za A.V. Klub o prelasku iz naučne fantastike u naučnu stvarnost, o tome zašto se vojnici vole oblačiti kao žene i o zaprepašćujućem konačnom obratu filma „Koža u kojoj živim".

 Napomena: Almodovar otvoreno raspravlja o svemu što se tiče filma „Koža u kojoj živim", uključujući i njegov kraj, tako da ukoliko želite da sačuvate iznenađenja koja film nudi preskočite označene odlomke intervjua.

 

F1_zpsb490dd50.jpg"Rasli smo na ničijoj zemlji
Surovo sunce iznad nas
Živimo u tuđoj kući
Ona i on i on i ja

Budimo se u zoru
Tu je početak,
A tu je i kraj
Mi smo na granici
I nema povratka
Mi smo na granici
I snaga odmiče
Kap po kap

Ljudi me vole kada ih sanjam
Ljudi se smeju, običan dan
Hodamo po toploj zemlji
Ona i on i on i ja
"

Upravo listam Politiku i čitam kako se pojavila knjiga Lidije Nikolić, profesorice književnosti, "Osjećanja.O.Sećanja" o životu Margite Stefanović u izdanju izdavačke kuće "Čekić". Lidija je dugogodišnja Margitina prijateljica i njena knjiga je vrlo lična, dakle ne bavi se toliko (ili uopšte ne?) Maginim radom u EKV-u i njihovom muzikom koliko njenim privatnim životom; knjiga obiluje mnoštvom fotografija, dnevničkim zapisima, crtežima (ovo me posebno interesuje) kao i manje poznatim intervjuima.  Kao stari ljubitelj i poštovalac EKV-a veoma se radujem ovoj knjizi a gledajući najave i reakcije na internetu - vidim da su očekivanja od Lidijine knjige velika.  Sinoć su "Osećanja. O. Sećanja" predstavljena u Velikoj sali SKC-a [ako je neko slučajno bio kažite kako je bilo]. Nadam se da će pojaviti na predstojećem Sajmu knjiga... 

 

 
 

Dođi kad sjaj, dođi kad odeš
Oboji misli u reči što dišem
Dođi kad srce stane da kuca
Dođi kad sjaj oboji Um

Lepe su boje, lepo je veče
Lepi su risovi u tvojoj šumi
Lepa je misao, lepe su visine
Lepe su strane sveta tvog

Lepo ti je...
Lepo ti je..

 

bojan ljubomir jugovic

bojan ljubomir jugovic
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  27.01.2007 VIP izbora:  59 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana