Da li pauk zna kako pravi paučinu?
Posle višegodišnjih I wish I could once go there, najzad mi se ostvaruje plan: posećujem Jerusalim.Ostaću najmanje dve sedmice, sa više jednodnevnih izleta u neka okolna mesta, kao što su Vitlejem, Jerihon, Hebron, pa i Nazaret, Kana Galilejska i druga (kaže se: „sve je blizu Jerusalimu"), ali i jednim trodnevnim izbivanjem, radi posete jednoj srednjevekovnoj znamenitosti u Sinajskoj pustinji, u Egiptu.
Uz malo stvari koje nosim sa sobom je Veliki rat, od Aleksandra Gatalice, da čitam u avionu, ili uveče u hotelu.
Ali u avionu misli su mi stalno okupirane predstojećim boravkom u Jerusalimu.
zovem se srdjan valjarević rodjen 16.7.1967. Beograd/ imam male šake i debele usne/ imam hiljadu dolara/ zaradjenih u mašinobravarskoj radionici/ čitam Šervuda Andersona/ veoma sam loš udvarač/ ne studiram ništa/ ne govorim razgovetno/ volim flomastere/ volim kad žensko nosi mušku košulju/ volim Patagoniju/ volim punjene paprika/ mislim da sam dripac (Srdjan Valjarević: Klinč)
Za početak da kažem da ja volim da svoje blogove pišem četvrtkom. Dobro, ne pišem baš svakog četvrtka (idućeg ću biti odsutan, he, he, he...), ali kad pišem nekako više volim da to bude četvrtkom nego, recimo, ponedeljkom. Jer, markesovski rečeno (sećate li se njegove novele sa lepim naslovom: «Neverovatna i tužna priča o naivnoj Erendiri i njenoj bezdušnoj babi»?), onaj ko četvrtkom noću sanja da očekuje neko pismo, moguće je da ono bude sa neprijatnim vestima, ali - neće nikada stići.
О НЕОЗБИЉНОЈ ОЗБИЉНОЈ МУЗИЦИ
Пише: Александар Петровић
Када се говори о тзв. уметничкој или класичној музици, често се подразумева да је та музика сувише „озбиљна" (преозбиљна, неки би рекли), па није прикладна за тренутке одмора и опуштања... (Уосталом, није ли други назив за ту музику управо
Goodbuy, Cruel World!
Postoje situacije u kojima, kafkijanski rečeno, kavez ide u potragu za pticom.
Bouia, koji ima 66. godina, mnogi se posebno sećaju po albumu „Uspon i pad Zigija Stardasta i pauka sa Marsa" (The Rise and The Fall of Ziggy Stardust and The Spiders From Mars).
Ovih dana njegovo ime se pominje u vezi sa jednom umetničkom slikom (ulje na platnu, 153x213cm), sa tematikom iz poslednjeg rata u Bosni i Hercegovini.
Have you ever thought how lucky you are to be born an Englishman when there were so many millions who were not (Cecil Rhodes)
Postoji Francuz musliman. Postoji Englez katolik (mada je Ivlin Vo, ili već ne znam više tačno ko, govorio da Englez koji napusti anglikanstvo i postane katolik ne ostaje i dalje - Englez). Postoji Rus ateist (mada je F. M. Dostojevski govorio: Ateist ne može biti Rus; ateist odmah prestaje biti Rus).
Ljudsko savršenstvo se povremeno sreće u poeziji,
što je odvaja od života
Da li poznajete nekoga ko NE VOLI poeziju?
Ne verujem. A siguran sam da poznajete osobe koje su indiferentne prema poeziji. Ali te osobe, makoliko čine mnoštvo, indiferentne su i prema drugim
Fuck everything (Henry Miller)
edit
I što pogledam sve je pjesma, i čega god se taknem, sve je bol (Ivo Andrić: Ex Ponto)
Evo trećeg (i poslednjeg) dela o poeziji. Za kraj sam ostavio najteži deo - priču o mom poimanju lirskog pesništva u Srbiji u poslednjih stotinu godina.
Poznato je da se antologičari najčešće sreću sa teškoćama prilikom pravljenja izbora pesnika.