Blog je lični dnevnik. Šta je na njemu poželjnije od ličnih priča? (Jelica Greganović, na Jeremijinom blogu o revolucijama)
Život niti ima niti nema smisla. Smisao nije ništa stvarno. To je konvencija. Smisao je za slabe mozgove iznadjeno pomoćno sredstvo, da bi se umeli orijentisati. (Stanislav Vinaver)
Ко се удостоји да угледа самог себе, виши је од оног ко се удостојио видети анђеле (Јарил: речи Св. Исака Сирина, VII век)
Le monde ne sera pas détruit par ceux qui font du mal mais par ceux qui les regardent sans rien faire (Albert Einsten)
Post "Kuso i repato, šuto i rogato, rogovi u džaku", koji je postavio blogokolega Dirtyharry, podsetio
Out of sorrow entire worlds have been built
Out of longing great wonders have been willed
(Nick Cave)
O Jeleni se zna sve. Zna se da dolazi, mada neredovno i sve redje, ali da se nikad ne pojavljuje. Pritom, zna se da ona ne postoji, a to je siguran znak da negde bivstvuje. Da, ona ne postoji, niti je ikad postojala, a tek ponekad je nema. Nju je uzaludno očekivati. Ona se čeka i to je jasan pokazatelj toga da je ona tu. «Kad je nema, onda je nema kao da se zaista nikad, nikad više neće pojaviti,
Piše: Aleksandar Petrović
Dečak se iskrao iz sobe i nečujno spustio niz stepenice. Sa uzbuđenjem je prišao velikom instrumentu. Podigao je, lagano, poklopac i dodirnuo dirke. Uskoro su ga okružili roditelji i sestre, koji su ga nemo slušali. Bili su zadivljeni. Dečak je svirao komade koje je, u danima pre toga, izvodila njegova majka. Još nije
To sasvim jasno mogu reći:
Ne volim kad pas laje na mene.
(Srdjan Valjarević)
Nije lako biti pesnik. Mislim - dobar pesnik.
I doživljavati svet pesnički.
I biti srećan - pesnički. I usrećivati nekoga - sobom.
Ipak, lepo je biti pesnik. Naročito kada vam se dogadjaju lepe stvari.
Evo šta se Srdjanu Valjareviću jednom dogodilo:
JUGOISTOČNI VETAR II
Svidela mi se ispred opštine.
A znao