Najbolji je onaj blog za koji svaki čitalac misli da bi ga on mogao napisati
Kaže se da su ljudska bića u velikoj meri spremna da veruju u ono što je neverovatno. Ili što bar tako izgleda.
Miroslav Krleža, velikan pisane reči na prostorima bivše Jugoslavije, enciklopedijski obrazovan čovek,
Toliko smo izgubljeni, tako goli, tako usamljeni u Americi; beskrajna i svirepa nebesa razapela se nad nama, i nas večito napred gone, i mi nemamo zavičaja (Thomas Clayton Wolfe)
Srećan Božić! Καλά Χριστούγεννα! (Kalá Hristúyenna). A kada još Božić padne u veseli četvrtak - eto razloga za dvostruko veselje onima koji umeju da se vesele. Στην υγειά
В Росси́и купола кроют чи́стым золотом, чтобы ча́ще Госпо́дь замеча́л (Влади́мир Семёнович Высо́цкий)
Šaljapin je bio baš pravi Rus - votka pre votke, pa votka posle votke (A. Rubinštajn)
1. Pitali jedared jednog oca zašto mu je sin uvek neveseo. A on će ovako: «Pa šta ću mu ja, svaki dan ga tučem da bude veseo, a on sve - taki».Da, zna se da nije lako silom učiniti nekoga da bude veseo. A ja sam ovo pomenuo da bih vas podsetio da sam, prošlog četvrtka, pisao o svojoj veselosti (весело́ весе́лье, kažu Rusi, a i Turci imaju lepu reč šenluk, koja se i danas sporadično čuje na našim prostorima), kao i o još ponečemu, ali je to moje pisanje bilo privuklo (relativno) mali broj komentara. Dobro, tešio sam sebe, uz svilenu maramicu sa izvezenim inicijalima VP, da će doći bolji dani (бу́дет и на на́шей у́лице пра́здник), mada shvatam da ja nisam, nažalost, od onih koji umeju da vešto animiraju široke blogerske slojeve. Ali, pisati se mora. Navigare necesse est, vivere non est necesse.
Rano ujutru, otac kuca na vrata sobe svog sina: "Probudi se!". Sin odgovara: "Neću da ustanem, tata". Otac viče: "Ustaj, moraš u školu!". "Neću da idem u školu", odgovara sin. Otac ga pita: "A zašto nećeš?". Sin odgovara: "Neću, iz tri razloga. Kao prvo, škola mi je dosadna; drugo, učenici mi se rugaju; a treće - mrzim školu". Otac mu onda uzvrati: "Dobro, sada ću ja tebi reći tri razloga zbog kojih moraš da odeš u školu: kao prvo, to je tvoja dužnost; drugo, jer imaš četrdeset i pet godina; a treće, jer si direktor
How do you know you're leading a sad life?
When a nymphomaniac tells you: «Let's just be friends»
Volim četvrtak. Tog dana se osećam nekako poletnije nego, recimo, sredom. Moniki nije baš jasno zašto je to tako. A nije se smejala ni kada sam joj ispričao šalu koju sam stavio kao motto. Ne smeje se svakom mom pokušaju da budem duhovit.
Monika: Da ti nešto ispričam. Vidiš, smatram da nije dobro kada roditelji prave razliku medju svojom sopstvenom decom, tako što jedno dete vole više od drugog. To može izazvati
- A kako se vi zovete?
- Samo trenutak, na vrh jezika mi je.
(Umberto Eko: Tajanstveni plamen kraljice Loane)
Ah, ta literatura.
Već sam ranije govorio da u knjigama možete naći sve (dobro, skoro sve) što vas zanima, samo ako malo ozbiljnije potražite, kao i da se sa literaturom može sve objasniti.
Eto tako, pre neki dan ja listam eseje Isidore Sekulić i naidjem na njena dva zanimljiva štiva o italijanskom piscu Luidjiju Pirandelu (Luigi Pirandello). Pirandelo je bio dobar pisac, nobelovac, pa je zasluživao i ozbiljno analiziranje, našta ukazuju i sami naslovi tih podužih Isidorinih eseja: «Problem relativiteta kod Pirandela» i «Luidji Pirandelo sa Henrikom IV». Pored priča i romana, Pirandelo je pisao i drame, pa ga mnogi cene prvenstveno kao - dramaturga. Njegove najpoznatije drame su «Šest lica traže pisca» (Sei Personaggi in Cerca d'Autore) i «Henrik IV» (Enrico IV)."She said that she would dance with me if I brought her red roses," cried the young Student; "but in all my garden there is no red rose... Ah, on what little things does happiness depend! I have read all that the wise men have written, and all the secrets of philosophy are mine, yet for want of a red rose is my life made wretched" (Oscar Wilde: The Nightingale and the Rose)
Subotnje