edit
Ko hoće da razume pesnika, taj mora stupiti u njegovu oblast (Gete)
Kažu da čovek može pisati blog iz čiste ljubavi prema pisanju, ali i iz želje da se oslobodi nekih svojih opsesija. A ako izabere da piše o Don Kihotu i Hamletu, onda je verovatno ovo drugo u pitanju, jer ko bi se normalan danas, na početku XXI veka, bavio (jedan moj drugar koristi arhaičan izraz: akao) sa junacima iz ranog XVII veka?
Da li je baš tako? Hteli mi to ili ne, u svakome od nas i danas ima, ako ne stalno ono bar povremeno, po nešto od
Da odmah kažem: srpskih pisaca, izgleda, nema među kandidatima. To je verovatno zato što u Srbiji stalno ljudi (uključujući državno rukovodstvo) imaju „neka preča posla“ nego što je akanje sa literaturom, ljudskim pravima manjina i slično.
No, ostavimo srpske pisce, njih je i Bog zaboravio,
edit
If we value so highly the dignity of life, how can we not also value the dignity of death? No death may be called futile (Mishima on Hagakure)
edit
A onda su se devojke-veslačice dosetile: ako to rade dečki, možemo i mi. Pa
Rekoh i spasih svoju dušu (Dixi et salvavi animam meam)
Kažu da je nekima jedna pesma dovoljna. Da postoje pesnici koji ostaju upamćeni po jednoj jedinoj pesmi. Da zaslužuju poneti ime dobrog pesnika zbog te jedne pesme, kao da nisu napisali ništa drugo.Takvi su bili Vladislav Petković Dis i dr Laza Kostić.
edit editedit?
edit
Fuck everything (Henry Miller)
edit