Mišima ne samo da je završavao svoje rukopise na vreme, radi predaje urednicima, već su ti rukopisi uvek bili čisti (za razliku od drugih autora, čiji su rukopisi često bilo nečitko škrabanje da su urednici morali da zapošljavaju specijaliste za dešifrovanje rukopisa tih autora). Naime, Mišima čak nije morao ni da prepisuje svoje radove. Njegovi izdavači se slažu da nikada nije ništa ispravljao: tekst je bio završen u njegovoj glavi pre nego što bi ga on ispisao svojim lepim rukopisom. Džon Nejten, prevodilac, poznanik i prvi biograf
How do you know you're leading a sad life?
When a nymphomaniac tells you: «Let's just be friends»
Volim četvrtak. Tog dana se osećam nekako poletnije nego, recimo, sredom. Moniki nije baš jasno zašto je to tako. A nije se smejala ni kada sam joj ispričao šalu koju sam stavio kao motto. Ne smeje se svakom mom pokušaju da budem duhovit.
Monika: Da ti nešto ispričam. Vidiš, smatram da nije dobro kada roditelji prave razliku medju svojom sopstvenom decom, tako što jedno dete vole više od drugog. To može izazvati
edit
Bože moj, pre mi daj život jakih uzbudjenja nego misaoni život (Dž. Kits)
Ovih dana, tačnije oko Božića, tražeći za čitanje nešto "pre uzbudljivo nego misaono", kako bi Kits rekao (eh, ti pesnici!), naleteo sam na zanimljivu i provokativnu novelu "Moja majka", od Žorža Bataja (Georges Bataille: Ma mère). Pre toga, video sam najave u stilu "Majka uvodi svog sedamnaestogodišnjeg sina u svet razvrata" i „Priča o mladiću koji doživljava ekstazu tokom svog moralnog propadanja", što me je zaintrigiralo, priznajem. Pored toga, već sam imao nekih saznanja o Batajevom slobodnom tumačenju eroticizma i ljudske seksualnosti uopšte, pa sam se hteo nadopuniti.
Znam da je poezija neophodna, ali nije mi poznato čemu? (Žan Kokto)
Ja sam u Rabatu.
Svi mi imamo, verujem, neku zemlju kojoj se rado vraćamo. Tako se meni, svaki put kada sam u Maroku, čini da je on umnogome „nešto drugo", ili, kako bi to Francuzi rekli, „pas comme les autres". A francuština je ovde prilično prisutna, kao komplementarnost koja obogaćuje (anglofili lamentiraju: Arabic is Morocco's official language, but French is widely taught and serves as the primary language of commerce and government), pa je valjda i
Jedan Vladimir, izuzetno zanimljiv i višestruko obdaren čovek, mnogo je voleo leptire. Najpre iz hobija, da bi, s vremenom, to interesovanje poprimilo naučničku dimenziju (lepidopterologija).
Taj samouki lepidopterist bavio se, u dokonosti, i pravljenjem šahovskih problema (znate ono - mat u dva/tri poteza, bez mogućnosti odbrane!). Međutim, imajući u vidu da se od nečega mora živeti, jedno vreme (dvadesetak godina) radio je kao profesor svetske književnosti na nekim američkim univerzitetima, na kojima se proslavio svojim književnim (ne)preferencijama. Istovremeno, pisao je knjige, i to dobre knjige, a bavio se i prevođenjem, tako da je ostvario značajno književno delo.
Nemo' da se lažemo! Sve je u tome da li neko ima ili nema ono što Španci nazivaju cojones (doslovno: muda)
Ako sve bude u redu, a izgleda da hoće, uskoro ćemo imati Paradu ponosa u Srbiji, kao što to imaju mnoge civilizovane zemlje Zapada. Neka bude! Znam, neki će slegnuti ramenima i reći da ni mi u Srbiji, izgleda, ne možemo živeti
Volite li da pijete čaj?
Nemojte se prebrzo nasmejati i reći kako postavljam glupo pitanje.
Nije moja namera da popularišem pijenje čaja (definitivno, ima boljih stvari od čaja - za pijenje, he, he, he), već da ukažem da sam se nedavno prilično oduševio čitajući jednu knjigu na temu - čaja. Knjiga ima prost naziv, prost da prostiji ne može biti: "KNJIGA O ČAJU", a autor je Japanac Kakuzo Okakura.
Kako sam u poslednje vreme, pišući o istočnjačkim religijama, umnogome u «japanskom fazonu», ne mogu a da kratko ne ispričam ovo moje vidjenje «Knjige