U beloj koverti, uredno zapecacenoj univerzitetskim zigom, nosim svoje dve diplome, a u ruci beli stap. U svetu u kom zivim, ljudi cesto od mog stapa ne vide moje diplome. Ne krivim ih. Verovatno bih i ja, da sam na njihovom mestu, video sto i oni. Ja sam cenu moje percepcije danas, platio gubitkom vida juce.
Svestan sam da ja, kao pojedinac, ne mogu promeniti svet. Dugo sam vremena za moj problem trazio odgovornost u onome sto sam znao da promeniti ne mogu - u tom nepravednom svetu punom predrasuda.
U svom nedavno objavljenom tekstu u listu politika" Sta zeli Amerika na Balkanu, autor, Nikola Jovanovic, daje odgovore na neka ,po Srbiju, znacajna pitanja.
Zasto je Amerika, iako dugogodisnji saveznik Srbije u proslom vijeku, glavni sponzor kosovske nezavisnosti?
Zasto je NATO, odnosno Amerika, bombardovala Srbiju, svog nekadasnjeg saveznika?
Iako Jovanovic, kako sam kaze, ne amnestira od odgovornosti tadasnju "tragicnu generaciju jugoslovenskih politicara", SAD su bombardovale Srbiju kako bi uspostavile ravnotezu izmedju slabih, od SAD zavisnih, balkanskih drzavica.
Iako je tadasnji 2. kontinentalni kongres usvajanjem rezolucije zvanicno proglasio nezavisnost 13 americkih kolonija drugog jula 1776 , Amerika proslavlja svoj dan nezavisnosti svakog 4. jula.
Kako je u svojoj knjizi "Deklaracija nezavisnosti" pisao istoricar Carl Becker, Amerika cetvrtog jula nije mogla proglasiti vec proglasenu nezavisnost . Tog je dana, 4. jula1776, Kongres usvojio document (Deklaraciju Nezavisnosti) kojom se pred domacom i svjetskom javnoscu u opravdava ili bolje reci legitimizuje Americko razdvajanje od britanske krune.
Medju tadasnjim utemeljivacima
Cjeli je dan bilo mracno i oblacno. Kao da je zadnjem danu stare godine vec svega bilo dosta pa se tromo i mrzovoljno vukao kroz vlastite tamne oblake. A i kisa se nesto neckala. Kao da je i njoj bilo ljeno da se posljednji put stare godine baci u narucje zemlje.
Jedino je temperatura znala kuda ide na izmaku stare godine, iako je bilo ocigledno da "vozi" suprotnim smjerom. Stepeni su gotovo u stopu pratili sate. Tako da je u 17 casova bilo isto toliko stepeni.
I dok su termometar i casovnik vodili mrtvu trku tog zadnjeg decembarskog dana, komsilukom je odjeknula sporadicna, ali ipak glasna, paljba petardi i pokojeg vatrometa.
Alea iacta est, Uskliknuli su svi dvorjjani oko gospodara Vucica. Vec zamisljam dupke punu Marakanu sa cijih se tribina ori: alea/alea alea alea...iacta est ,iacta est.Misko, Tajkun nad tajkunima, je dobio tridesetodnevni pritvor. Gospodar je ovim cinom presao Rubikon i nazad mu nema. Ko ce sad da ceka sudski epilog ili makar zvanicnu optuznicu. Ko ce da ceka hoce li gospodar krenuti neselektivnim redom sve prateci izvjestaj pokojne Verice Barac. Hoce li na red doci i Beko, dokazani prijatelj uz postelju, i bivsi/ sadasnji ministri ili ce ih u najgorem slucaju milostiva kraljica, odnosno predsednik, abolirati.
Bilo je proljece devedeset pete. Ne pamtim tacan datum. Samo znam da je bio maj. Ostalo mi je jos koji mjesec do mog 19. rodjendana. Kad sam se probudio iz dvonedeljnog sna, ili ti kome, nisam mogao da govorim, nisam nista video i nisam osjecao svoje tijelo. Jedino sto sam tad imao bile su misli. Bio sam siguran u dve stvari; da sam ranjen tog prvog maja I da sam mrtav.
Vidis, govorio sam sebi i u sebi, nije tacno da kad ljudi umru ostane samo dusa. Ostane, bar za neko vreme i misao. Prokletstvo ili ne, misao je jedino sto ostaje covjeku u predvorju smrti.
Zadnje slike mog zivota iz tog prvomajskog jutra bile su slike krvi i uzasa. Vrisak majke cija je petogodisnja cerka docekala smrt u njenom narucju. Vrelina vlastite krvi pomjesana sa strahom od smrti ciji sam hladan zadah osjecao na licu.
To da se ljudi sa hendikepom, posebnim potrebama, ili kako god nas zvali, meni je svejedno,susrecu sa predrasudama drustva, to i nije nekakva vijest.
Ono sto medjutim jeste novost jeste da i ljudi sa hendikepom nisu imuni na predrasude naspram drugih . O tome ,valjda iz razloga usiljene politicke korektnosti, se rijetko kad govori ili pise ,ali to jeste najbolji dokaz da su ljudi sa hendikepom uvijek prvo ljudi sa svim onim pozitivnim i negativnim stranama naseg nesavrsenog ljudskog lica.
Ako bi me neko pitao da jednom rjecju opisem ponasanje politickih partija u Srbiji , bio bi to vraski tezak posao. Jeftini populizam, primitivizam, korupcija, besramna gramzivost, neskrivena pohlepa ,sebicluk..... rjeci se same nizaju kao asocijacija na ponasanje politicara. Ali treba sve staviti u jednu rijec? Drugo sto covjeku prvo padne na pamet jeste "poslovni klub". Tu rijec je prvo upotrebila Vesna Pesic ,a sad je copyrights preuzeo Tadic opisujuci, sasvim tacno, one koji su postali vecina u DS.
Nisu oni samo vecina u DS, oni su vecina u gotovo svim partijama,
Izem ti uniju za koju je gay parada ulaznica, rece premijer Dacic nastavljajuci svoju cirkus predstavu jeftine demagogije.
Aktivista Dveri, Glisic , oponomuceni vlasnik & tumac drustvenog morala, obecao je da parade biti nece. Iako je g. Glisic, kao svaki porodicni covjek i hriscanin, protiv bilo kakvog nasilja, upozorio je da ce za krvoprolice, ukoliko parade ipak bude, odgovorna biti vlast.
Premijer vlade i minister policije javno se ne slaze sa aktivistom Dveri,ali respektuje snagu koja stoji iza vidovitog Glisicevog obecanja.
Priznajem, veliki sam amerikanofil i jedino sto volim vise od Sjedinjenih Drzava jeste Kosovo. Ovako nesto, koliko ja znam, nikad nije javno na jednoj americkoj tv stanici izjavio kosovski premijer prije svog puta u Washington.
Dakle ovakva diletantsko servilna izjava nije mogla doci iz usta tzv premijera tzv Kosova ciji tzv glavni grad "krasi" statua bivseg,a joste zivog, americkog predsednika.
Ovakve izjave nisu davali ni hladnoratovski predsednici ,bilo banana republika Juzne Amerike, bilo Sovjetskih satelit drzava istocne Evrope.
Izjavu da jedino sto vise voli od Rusije jeste Srbija, Tomislav Nikolic nije dao kao gazda uz rakinski koto, kao sef opozicione partije, kao eminentni clan ljubitelja ruske knjizevnosti, vec kao predsednik jedne drzave.
Pametnom, dovoljno.