Ako si mislio da si se rodio a nisi, rodices se jos jednom. Ako si mislio da si umro a nisi, umret ces jos  jednom .  ako si mislio da si voleo a nisi volet ces jos jednom.

Probudio sam se.  Vec odavno sam prestao  praviti razliku izmedju jave I sna, al ipak ovaj put sam se osecao drugcije.   znao sam  da sam  konacno na kraju.    Nisam znao na kraju cega al sam ipak nekako osecao taj kraj. Nisam  imao kad da brojim ali sam verovao da je manje vise Dante bio u pravu kad je opisivao sve te krugove pakla. Mozda kroz neki I nisam prosao , ali  ono sto sam video

 Ako me pitas prijatelju, kako je bilo sresti se sa smrcu, reci cu ti:tesko i lako. Tesko jjer sa smrt kad  se sretnes zivot postaje najdrazi ,a opet Lako jer smrt svojom tisinom nadglasa tudj vrisak pun bola, smrt zaglusi najglasnije topove. Svojim ledenim uzdahom smrt hladi vrelinu krvi sa obraza.

Kako je bilo, pitas, poginuti za otadzbinu? Zaspati snom vecnim ispod zastave?

Ja nemam otadzbinu, nemam zastavu.

Vrelo je ovo ljeto i sušno. Dobro vreme za one koji vjeruju u problem globalnog zagrijavanja te ne mogu vjerovati kako uopšte postoje i takvi koji u pomenuti problem baš i ne vjeruju.
Prilično se zagrijala američka politička scena- Predsednik Obama pokušava nekako izgurati glasačima obećanu reformu zdravstvenog sistema. Neće ići lako. Usudio bih se kazati "Mission impossible". Tako je to kad ispred sebe imate najjaču političku organizaciju koja ulaže na desetine miliona dolara u sve moguće pore američkog zakonodavnog sistema.
Čitao sam nedavno u lokalnim novinama "Houston

 Gledao sam utisak nedelje gdje je gostovao Ivica Dacic  prvi covjek srpskog MUP- ,podpredsednik vlade i naravno sef SPS. Imala je Olja  podosta motiva da pozove srpskog ministra posebno ako se uzme u obzir Borski skandal u svezi sa laznim uplatnicama SNS-a. No ono sto je, bar po meni,    ostavilo prilicno jak utisak bila su pitanja u vezi intervjua sa Ivicom Dacicem gdje je doticni izjavio kako mu je nekad vise svega preko glave. Osjecam se, rekao je Dacic, kao da sam  predsednik nekog kadrovskog odbora ,opisujuci sastanke vlastite partije. Uporno je Olja pokusala izvuci

Evo opet Brisel nesto izvoljeva. Trazi da se preispitaju tamo neke privitizacije ili jos gore trazi da drzavni sluzbenici ne budu zasticeni imunitetom kao licki medvedi.

Mogla je Verica Barac godinama da pise dopise inertnom srpskom premijeru zbog korupcije. Vlada bolje razumije ,odnosno jasnije cuje,  kad dopis stigne iz Brisela. Nista novo. Vlada  nije tako cula ni za odluku vlastitog Ustavnog suda ali je sasvim dobro razumjela Venecijansku komisiju koja je maltene ponovila isto sto i srpski ustavni sud ,samo godinu kasnije. Zato valjda kasnimo?

Mogli su do svetog

Bilo je proljece devedeset pete. Ne pamtim tacan datum. Samo znam da je bio maj. Ostalo mi je jos koji mjesec do mog 19. rodjendana. Kad sam se probudio iz dvonedeljnog sna, ili ti kome, nisam mogao da govorim, nisam nista video i nisam osjecao svoje tijelo. Jedino sto sam tad imao bile su misli.  Bio sam siguran u dve stvari; da sam ranjen tog prvog maja I da sam mrtav.

Vidis, govorio sam sebi i u sebi,  nije tacno da kad ljudi umru ostane samo dusa. Ostane, bar za neko vreme i misao. Prokletstvo ili ne, misao je jedino sto  ostaje covjeku u predvorju smrti.

Zadnje slike mog zivota iz tog prvomajskog jutra bile su slike krvi i uzasa. Vrisak  majke cija je petogodisnja cerka docekala smrt u  njenom  narucju. Vrelina vlastite krvi  pomjesana sa strahom od smrti ciji sam hladan zadah osjecao na licu.

U Houstonu,na radost malisana,te zalost  vozaca, je 4 decembra pao snjeg.  Leprsave Pahulje su  prava rijetkost u gradu cija se klima naziva sutropskom. U zadnjih pet godina snjeg je posjetio ovaj grad tri puta. Prije toga nije ga bilo   decenijama . Protivnici  teorije  globalnog zagrijivanja bi  ovu  neobicno  cestu pojavu snjeznih pahulja nad palmama meksickog zaliva sveli pod  efekat globalnog zahladjivanja.

Pahulje I palme nisu najveci contrast najveceg grada najvece savezne americke drzave Texas (ako ne racunamo Aljasku). 

Ako je New York prva asocijacija

 Prolazeci ulicama Beograda ovog ljeta cesto sam imao prilike sretati ljude  koji  prodaju razglednice  . Prihod od ovih  prodaje kako su cesto naglasavali ljudi koji su iste prodavali uvijek ide  za humanitarne svrhe.  Jednostavno je nemoguce kupiti svaku razglednicu   koliko god se ovakva kupovina, cesto simbolicna,  cinila humanim  gestom. 

Ta cinjenica da  nismo u stanju  da pomognemo bas svakoj osobi nacini  covjeka  prilicno  bespomocnim.

Kod mene se ova bespomocnost  preseli u stanje ogorcenosti kad procitam da srpski narodni poslanici ,