Kad smo bili mali ili bolje receno mlaji citali smo bajke gdje su  se bundeve  pretvarale u kocije, a misevi u konje. Posle smo malko  odrasli pa smo opet gledali u sta bi se  pretvorio mali Erik  kad pojede jednu jedinu bananu.

Na srpskoj pozornici prosto je nevjerovatno kako nekim politicarima ide od ruke da se pretvore u sta god im se ucini korisnim u  datom trenutku. Umjesto abracadabra samo kazu "Kosovo" ili umjesto hokus pokus preparandus samo kazu "status kandidata za clanstvo u EU.Kolubara je  jedno vreme bila glavna afera kojoj preti sudbina svih dosadasnjih

1952 bila je godina u kojoj  ce bivsi general I heroj II svjetskog rata Eisenhower biti izabran za predsjednika.  U komsiluku odnosno u zemljama latinske Amerike vladat ce neki drugaciji generali I vecinom nizerazredni officiri  kojima ce brutalnost  I diktatura  biti zajednicke osobine.    Ulice Bogote 1948 bit ce popriste   demonstracija koje ce gurnuti Kolumbiju u  period poznat kao "la vilencia" period zestokih okrsaja izmedju razlicitih vojnih frakcija koje ce trajati dve pune decenije.  Posebno brutalan bit ce dictator Dominikanske republike Rafael Trujillo Molina 

Srpska politicka elita se nalazi izmedju pritiska Brisela koji, da ne bude zabune, iz vlastitog interesa zeli Srbiju vidjeti kao kako tako uredjenu zemlju i izmedju mnogo jaceg pritiska domaceg financijsko tajkunskog  lobija pojacanog interesima same politicke elite koja se ne zeli odreci svojih decenijama naviklih privilegija ukoliko su iste, a cesto jesu, suprostavljene ciljevima uredjeivanja drzave.
Kad se u istu formulu ubaci i nasa  tradicionalna aljkavost i decenijama gradjen odnos prema drzavi kao instrumentu  licne koristi bez osjecaja da se cini nesto lose, jer

Postoji selo, srpsko selo, do njega je selo s hrvatskom vecinom. Zivjeli su jedni do drugih, ako ne jedni sa drugima tri vijeka. Pili su vodu s istog izvora. Isto meso jeli i salate iz svojih vrtova. Radili neki na zemlji, neki u fabrikama. Radjala im se djeca, umirali bliznji. Obicaji im se razlikuju jer datume drugacije slave, i nosnje su im drugacije. Jedni kolo zaplesu i bez muzike, drugi ne. Neke pjesme pjevali i jedni i drugi.

Druzili se, isli i do kafana skupa. Voljeli neki i popiti i zapjevati. Nevezano s nacijom kojoj su pripadali

Zvezdan Jovanovic, Ubica premijera Zorana Djindjica , bio je uvjeren da je njegov cin  patriotski u sluzbi spasavanja njega i njegovih saboraca od Haga,a Srbije od veleizdajnika. 

Iza  ovog, kako ce se poslje ispostaviti laznog antihaskog  patriotizma stajali su kao i uvijek mnogo opipljiviji finansijski interesi svih onih kojima je najmanje bilo stalo do haskih optuzenika ,ali ih je uplasila ocigledno ozbiljna namjera Djindjiceve vlade da hapsenjem  najtrazenijeg haskog  optuzenika priblizi Srbiju evropskim integracijskim procesima.

Moj djed je bio lugar pa samim tim i lovac. Svoj radni  vjek je proveo setajuci sumskim stazama i puteljcima cuvajuci sumu i njene stanovnike od ljudi, ali i sebe od zivotinja.

Nije se bojao zivotinja,a ako i jeste , bilo je to manje nego od ljudi. Bar se sjecam da mi je tako pricao. Bez lugarske  sapke i kozne torbice na svoj posao nije eisao,a    pusku bi nekad i ostavio kuci.

Kad je jedne zime snjeg zatrpao vijugavu seosku cestu u tom lickom selu podno  Male Kapele, stavio je djed pusku o rame pa pjesice prteci snjeg pravo do susjednog sela.  

Isao je djed do svog dobrog prijatelja kome je umro otac pa kako to obicaji nalazu da  i on bude jedan od onih koji ce da bdije tu noc uz kovceg preminulog komsije.

Alea iacta est,  Uskliknuli su svi dvorjjani  oko gospodara Vucica. Vec zamisljam dupke punu Marakanu sa cijih se tribina ori: alea/alea  alea alea...iacta est ,iacta est.Misko, Tajkun nad tajkunima,  je dobio tridesetodnevni pritvor. Gospodar je ovim cinom presao Rubikon i nazad mu nema. Ko ce sad da ceka sudski epilog ili makar zvanicnu optuznicu. Ko ce da ceka hoce li gospodar krenuti neselektivnim redom sve prateci izvjestaj pokojne Verice Barac. Hoce li na red doci i Beko, dokazani prijatelj uz postelju, i bivsi/ sadasnji ministri ili ce ih u  najgorem slucaju milostiva kraljica, odnosno predsednik, abolirati.

Ovaj blog nastavlja tamo gde je predhodni zavrsio. U isto vreme odgovara na pitanja kako, zbog cega i kada je to  Amerika usla u fazu  klasicnog    imperijalizma  ? Zbog cega se vanjska politika Demokrata i Republikanaca ne razlikuje? I na kraju, zasto   novostvorena  koalicija u kongresu nije iznenadjenje.

Istorija nije nauka o proslosti,vec nauka koja pokusava objasniti sadasnjost. Ona se i kroz primer  Amerike moze posmatrati  kao svojevrsna patologija ljudskog ponasanja.

Ideja o Americi kao svetioniku ostatku mracnog sveta rodila se davne 1630 godine

"Osma sednica" CKSNS je zavrsena. Drug, pardon, gospodin predsednik je odrzao svoju besedu i sad svi na svoje zadatke. Doduse, ne  bas svi- cetvorica nesumnjivo divnih i krasnih ljudi morace na neke druge zadatke. Na ovim ministarskim se bas nisu najbolje snasli, sto zbog sticaja nezgodnih okolnosti, sto zbog  nesnalazenja u medijima, a bogami, neki su, popud voljenog predsednika, sebi natovarili previse funkcija.

Pomenuti predsednik pevuseci dobro poznat referen: "Dok padaju glave masa se talasa", zeljno ocekuje  istrazivanja javnog mnjenja. Cisto da se vidi, koliko se to ustalasala masa zbog pale cetiri ministarske glave.

Stoji ispred ogledala. Očima snenim nadzire vlastiti lik  pa  glasom, jošte dubokim,  prozbori:  dobrojtro gospodine minister!!

Ondak se prekrsti  i redom zahvali:Hvala Vučiću, Marksu, Čegevari, SV. Savi  , i bogu.

Iz opravdanih razloga  od Boga Marksa, Čegevare I Sv. Save    drug ministar ne prima direktive. Stoga njih  četvoro ministar može slobodno da tumači pa, ako je potrebno,  da ih  trpa u istu ideološku korpu.