Na Portobello Road-u u Kanzasu, Ana ima crvene papučice svoje komšinice, već nošenu pelerinu koju je kupila usput i šešir sa štanda lokalne umetnice. Napunila je džepove orasima prženim u medu, steže ih i drobi u lepljive mrve.
Pre nekoliko nedelja, on Mother's Day, dan je bio onaj jedan hladan zimski dan u maju koji se desi svake godine. Nije smetalo.
‘O, veruj mi, prostitucija jeste najstarija profesija na svetu. Vrlo brzo su žene shvatile kako će manipulisati muškarce.' To je bio Paul. Ja ga volim na svoj način -pevala je nešto slično Gabi Novak ženama jedne generacije
Za vreme ručka je Paul ponudio da povede Mike-a i mene u grad posle posla, ako nemamo drugih planova. Drugih planova? Paul je bio srećan da se ispred njega isprečila velika salata u transparentnoj plastičnoj činiji kad sam odskočila od stolice jer šanse su bile prilične da bih skočila i preko malog okruglog stola i bacila mu se oko vrata. On se nasmešio iza svoje salate; bilo je jasno koliko se takva jedna ideja usvaja i da je bukiran kao vodič.
Diana i ja smo na Korzici dugo i često pričale. Dugo se nismo videle. Vodile smo naše razgovore do različitih mesta, i ubrzo se pokazalo da im najviše prija Mediteran.
Neobično je tiho za subotu veče na College Street-u. David je već ugovorio sa nekim prijateljima pa prvo njih srećemo. On ima mnogo prijatelja, i svaki put kad ih sretnem to su druga lica. Prijatelj je animirana plavuša koja je lepo raspoložena i ima neobično široke crne zenice usred svetloplavih očiju. Možda je u pitanju prirodni high - uvek treba ostaviti bar jednu mogućnost za čuda, kao poslednju jabuku na drvetu, je moj brend optimizma.
U bliske susrete sa ljudima ulazim sa manje ili više strave. Verovatno je to glavni razlog, uz nešto okolnosti, što živim u mehuru, koji na engleskom bolje zvuči - bubble. Kad moram da se sretnem sa ljudima, ja stegnem zube i stomačne mišiće i izguram sa vojničkim stoicizmom. Posle godina stezanja zuba oni su mi se duboko uvukli u desni, a stomačni mišići su zavidno jaki i bez dodatnog vežbanja. U bubble sam dovukla i nameštaj - planiran dug boravak - i od opažanja, zaključaka, iskustava i sličnih specijalnosti, jedva se diše. To je pozitivan spin.
Ana, junakinja ove priče, je uvek žurila.
U katoličkoj crkvi, na ceremoniji konfirmacije, sveštenik priča tinejdžerima o hrabrosti i mudrosti.
U gradu se nekoliko nedelja odvija jedno tiho čudo. Sveobuhvatno, nemoguće za ignorisati, neverovatno (što nije čudno, ipak je čudo u pitanju), i nije baš ni tiho jer ptice pevaju kao da su pijani srednjoškolci na raspustu, plus srednjoškolci i druga školska deca jesu na raspustu i nadam se da ne piju, ni dok su na raspustu ni inače, i stanje stvari je da je čudo napravilo haos sa manje ili više buke i - nikom ništa.