Danas ću malo pričati o J. Ona ne zna, i to nije naročito bitno za ovu priču, ali ako se po njoj bude snimao film delićemo sve fifty-fifty. Prepoznale smo se kad nam je bilo po 3 godine svakoj. Ona je od mene starija tačno 22 dana, i to je često isticala tokom godina. Ne znam zašto joj je to bilo važno kad je bila mnogo veća od mene, ali podjednaki je broj puta pominjala i to da sam ja tukla celokupnu ekipu sastavljenu od nje i njenog mlađeg brata perjanim jastucima, i to sa jednom rukom vezanom iza leđa (ovo možda i nije istina, ali je dobro kao ilustracija).
Kao devojčice
Najlepše u Njujorku su minijature. Da bi se videle, ili da te pronađu, treba izaći napolje. Možda najlepša poruka ovog grada je upravo ta - izađi napolje.
Ušla sam u nered njene sobe u potrazi za tašnom koju koristim samo kad putujemo i znam da je ona koristila nedavno a meni bi poslužila tog vikenda... Našla sam je na podu, gomila odeće razbacana okolo bi u nekom pokušaju instalacije instalirala izvestan osećaj smisla, pretpostavljam, ali ja pokušavam da ne gledam. Tašna leži otvorena, izgleda prazna. Otvorim je da ispraznim ako je u njoj nešto zaostalo - i naiđem na paketić prezervativa.
Počelo je na jednom od onih životnih prelaza koje je Ana prošla a da nije primetila. Kad se našla na drugoj strani, nastavila bi bila dalje istim korakom nesvesna da se okolina promenila, i zanešena u polemiku sa svojom drugom Ja, što je sve njeno tipično ponašanje, da se nije odmah sjatila gomila.
Karakteru iz ove priče se čarape uvek pocepaju na istom mestu. Dva kažiprsta na njenim stopalima su duža od palčeva i obično za par meseci -sa onim made in China - ili malo duže kad se radi o pamuku drugačijeg porekla, iz čarapa izvire pobednički kažiprsti.
Diana i ja smo na Korzici dugo i često pričale. Dugo se nismo videle. Vodile smo naše razgovore do različitih mesta, i ubrzo se pokazalo da im najviše prija Mediteran.
U začaranoj kuli na 13-tom spratu
jedanaest godina živi jedna princeza
Kula je začarana jer ni jedno mesto
sa koga se tako dobro vidi sve(t)
nije slobodno
Ona bi da ode iz te kule
i ne bi
Imaginarni portret umetnika
Iako sam naslov filma 'Fur: An Imaginary Portrait of Diane Arbus' kaže da se u njemu koristi puno interpretacije, autori su na početku ubacili tekst kojim objašnjavaju da su sebi dali dosta slobode i da je njihov pokušaj samo jedan mogući pogled u umetnika i procese i ljude koji je motivišu i oblikuju. Meni je to zvučalo najviše kao izjava ljubavi.
Najseksepilniji muškarac koji nikada nije živeo
Gost autor: MuadDib
У овој причи ће се можда поткрасти покоја ловачка лаж, али све остало је истина, часна пионирска :-)
Сви су га звали Рус а био је Украјинац. Всеволод Леонидович Ромасјуков, (1898-1999), ловац и лекар.