Performans art nije za mene
„Mama, da li smo mi siromašne?"
Sedi na krevetu snuždenog lica, gleda u mene sa mešavinom panike, nade i očajanja.
Ja stojim na suprotnom kraju sobe, sred neočekivanog minskog polja koje je isplivalo iz mulja, i liči pomalo na nered njene sobe sa razbacanim stvarima po podu.
Na mom uglu seksualne ulice nije nikada bilo dešavanja koja bi mogla da uđu u ozbiljne knjige ili zaslužila zanimljive opise koji bi opet ušli u knjige koje se u knjižarama i bibliotekama drže po strani ili pod ključem.
Nakon smrti u porodici, porodice više nije bilo. Moj otac i ja smo kraj filma dočekali kao dva iščašena ramena koja nisu ni pokušavala da se proizvoljno sastave. Stvari su funkcionisale i bez toga.
Jednom, izasla sam bila sa jednim vrlo govorljivim muskarcem koji je citirao Madonu. Ona je naime smislila pravilo koje kaze 'no sex before the fifth date'.
U bliske susrete sa ljudima ulazim sa manje ili više strave. Verovatno je to glavni razlog, uz nešto okolnosti, što živim u mehuru, koji na engleskom bolje zvuči - bubble. Kad moram da se sretnem sa ljudima, ja stegnem zube i stomačne mišiće i izguram sa vojničkim stoicizmom. Posle godina stezanja zuba oni su mi se duboko uvukli u desni, a stomačni mišići su zavidno jaki i bez dodatnog vežbanja. U bubble sam dovukla i nameštaj - planiran dug boravak - i od opažanja, zaključaka, iskustava i sličnih specijalnosti, jedva se diše. To je pozitivan spin.
U supermarketu zdrave hrane, na velikom stolu izložene su i naslagane transparentne plastične kutije sa jagodama.
U začaranoj kuli na 13-tom spratu
jedanaest godina živi jedna princeza
Kula je začarana jer ni jedno mesto
sa koga se tako dobro vidi sve(t)
nije slobodno
Ona bi da ode iz te kule
i ne bi
Osvrt na Vladimirovu temu od pre neki dan.
Prvo cu morati da iskopam jednu rupu pa na pitanje da li treba da zulja ili meko ljulja vrisnem unutra - who cares! Sad mogu dalje. Ali ne pre nego sto pomenem jednog svog prijatelja koji vec godinama pokusava (ne vrlo aktivno nakon jednog incidenta) da mi zavuce ruku gde ne pustam pa me zato s vremena na vreme opipa tamo gde sam izlozena - da proveri da se nisam udebljala. On voli mrsave. Racuna da cu se ja kad-tad predomisliti - vrstan je poznavalac zenske prirode - i ne bi voleo da zatekne neka neprijatna iznenadjenja kad trenutak dodje. Posto ja imam svoj kakav-takav primerak zenske prirode a on nekih 54 bolesti ravnomerno rasporedjenih od mozga nanize, zao mi ga je, razumem, nije mu lako, empatija me redovno oboji u plavo, i povremeno iskopam rupu pa vrisnem. Dobra sam s rupama.
U kupatilu jutros