Kad sam izašla iz tramvaja na Dufferin-u bila sam ubeđena da je mesto odmah tu negde. Nakon dobrih deset minuta hoda nije ga bilo. Prolazili su kraj mene i ja kraj njih šareni ljudi koji žive u Parkdale-u. Nekada davno ovo je bio dobrostojeći kraj, ili bar neki njegovi delovi. Zatim je propao, ali baš propao, kao da mu je izmaklo tlo pod gradnjom, iako su temelji kuća izdržali.
Razmišljam trenutno o filmu ‘Bliski susreti treće vrste', iako ne znam otkud baš on u ovom satu i u mojoj glavi, i ne mogu da ne uočim kako smo svi mi neizmerno glupi u svom odrastanju. I time ne mislim na odrastanje od detinjstva do groba, nego na infantilnost celokupne vrste. Kad se ono Richard Dreifus premišljao da li da krene u nepoznato,
Ispostavlja se da da se zna od 2009. da ima vode na Mesecu!
Gost autor: horhe akimov
Black love
White love
What colour's
Your love?
------
Festivalska guzva. Desno, 'Swing Rosies' pevaju harmonicno Cole Porter style, u ljubicasto-crvenim haljinama, sa magnolijama u kosi. Stolovi su zauzeti u basti, alejom promicu ljudi. Izvan guzve, po strani, s leva, stoji jedna crnkinja, kao sto nikad niko nije stajao pre nje.
Cetvrtak - 8. dan
Izuzetak od muzejskog veta je Musée Grévin, muzej vostanih figura. Klinka je radoznala da li je isti kao onaj sa slavnijim imenom - Madame Tusseaud - on obiluje poznatim facama, ali njega nema u Parizu. Za ovaj lokalni tvrde da je vrlo zabavan. Otvoren 1882. na jednom od Grands Boulevards, sa ocuvanim originalnim dekorom i prezentacijom svetla, iluzija i zvucnih efekata s prelaza vekova (19-og u 20-ti), pored istorije ima i dovoljno savremenika da bi bio zanimljiv svima. Madame Tusseaud muzej u Londonu je stariji nekoliko decenija. Osnovala ga je Francuskinja, Marie Tusseaud,
Prvo ću predstaviti oči i lik onoga ko sve ovo gleda, i beleži: našeg, mog, svačijeg i svakidašnjeg Imigranta, bez koga ne bi postojalo ‘ovde' i ‘tamo'. Smestila sam jedno ogledalo ispred nje-ga, da ga bolje vidim. Taaako.
Kao i kod svakog upoznavanja, najbolje je uvesti generalizacije, i koju apstrakciju. Za početak neka to bude:
U tašni sam dugo nosila Frenka o'Haru. Knjižica je mala, i moja tašna je mala, i oni su se lepo našli. Vremenom, moram da priznam, Frenk mi je malo dosadio.
Subota - 3. dan
Danas idemo u Pompidou centar. Vise volim ime Beaubourg ali ga mnogo smesno izgovaram i klinka dobija napade smeha. S druge strane je rec ‘centar' od koje mi dolaze misli na ludnice, a ne svidjaju mi se ni politicari koji svoja imena kace tamo gde im nije mesto ali je Pompidou tako smesno pompezna rec, cak se i slaze uz vodovodne cevi kojima je ova galerija moderne umetnosti obmotana, pa ko sta voli. Slucajem smo po izlasku, na par koraka od naseg ulaza otkrile jedan od zatvorenih pasaza Pariza.
ODGOVORNOST NEKIH LATINOAMERIČKIH PISACA ZA VELIKI POŽAR NA UŽOJ PERIFERIJI BEOGRADA
Gost autor: horhe akimov