Imala sam pre nekoliko godina jednu radnjicu u Torontu, na glavnoj ulici. Dovoljno je vremena proslo da mogu da posetim te uspomene kao sto bih putovala na bilo koje lepo mesto - u Italiju, recimo. Bila je to jedna vrlo lepa radnjica, i posebna, po svedocenju ljudi koji su u nju svracali. Desila se uprkos mnogim razlozima, a narocito uprkos razumu
U supermarketu zdrave hrane, na velikom stolu izložene su i naslagane transparentne plastične kutije sa jagodama.
Uhvatim sebe ponekad
sa žarkom željom da budem srećna
i najpre se nasmejem
jednoj takvoj preljubi
Ponedeljak veče u novembru je kao umorni elastični čovek, i njegove zategnute elastične trake umorno škripe.
Evo nas opet u Otavi, u poseti finoj dami koja je fino drustvo.
Ne sećam se kako me je Olga pronašla, ili je to bio slučaj koji je doveo do mene jednog jesenjeg dana, ali nije bilo sumnje da nije nasumice lutala; ne verujem da je u nizu godina pre i nakon tog susreta ona išta radila nasumice. Ne, sve je na njoj imalo svrhu. Lepa Ukrajinka, sitne građe i teatralne fizikalnosti, Olga je bila obeležena dubokom potrebom da uspe.
Završavao se najkrvaviji i najbesmisleniji od svih besmislenih ratova koje je svet video. A to je bio tek početak. I svet je bio gladan. Sigurno da je bio gladan - zemlja u Evropi natopljena krvlju, a ova ovde ostavljena sama dok su momci ratovali za kralja i Britaniju. I virus influenze je uzeo svoj deo. Ko je već živeo u 1918-toj možda radije ne bi, ali oni koji su se tek rodili imali su nimalo lak zadatak da u jednom takvom vremenu prežive. Kažu da su i zime tada bile hladnije.
Gost autor: MuadDib
У овој причи ће се можда поткрасти покоја ловачка лаж, али све остало је истина, часна пионирска :-)
Сви су га звали Рус а био је Украјинац. Всеволод Леонидович Ромасјуков, (1898-1999), ловац и лекар.
Koordinate: kada puna penušave tople vode. Ne znam po kom rasporedu Nova godina stiže do moje tačke, ali neka ne žuri. Na radiju svira meditativna muzika. Slow jazz. Slow is a good word.