Pričale smo juče Ana i ja
Ujedinjena crkva na uglu Šerburn i Karlton ulica balansira zahvaljujući solidnoj gradnji iz 19-og veka
između raznovrsnih kongregacija - crnih adventista, korejanskih prezbiterijanaca, opskurnih misionara, homoseksualaca iz kraja, beskućnika i volontera, meditacionih Budista, rekreacionih mačevalaca, plesača i gimnastičara...
Izađeš ranije i uhvatiš najtiši deo dana. Tokom nedelje izlazim još ranije, ali to je druga priča. Nedeljom su jutra posebna. Oni koji su navikli da se bude rano su budni, ali sede u svojim kućama, i propuštaju puno.
Ništa se ne dešava, a nikad puniji svet. Meko je napolju, k'o među jastucima. I sve može sporo.
Diana i ja smo na Korzici dugo i često pričale. Dugo se nismo videle. Vodile smo naše razgovore do različitih mesta, i ubrzo se pokazalo da im najviše prija Mediteran.
U Beogradu i kroz Beograd klinka i ja najčešće putujemo taksijem. Do toga je došlo jednom običnom kombinacijom potrebe i izbora: našim dragim ljudima tamo ništa ne izgleda teško, ali vreme je sada na zvaničnoj svetskoj listi ugroženih sa naftom, svežom vodom i čistim vazuhom, i tarifa mu je jako visoka. Kako smo mi jedine u tim uslovima koje ga imaju, spadamo u jako bogate, zaključimo uvek sa smeškom već prvog jutra, mamurne od dugog putovanja. Taksi daje dodatno i jedan mali ne beznačajan osećaj nezavisnosti, što neizmerno prija, jer mi takve stvari umemo da cenimo (svaka na svoj način). Iz tih i drugih razloga, nas dve naročito volimo beogradske taksije.
Kiša pada već danima. Nekad ozbiljno, nekad ne. Pre par večeri, u petak, počela je negde oko 6, što je sada mrak. Kako je samo počela. Kap, kap, tiho, bez vetra, mokre ulice, kraj nedelje.
Brojna leta su prošla kroz ovaj grad a da ja nisam uspela da uhvatim na kom mestu se krije granica između ‘celo leto je pred tobom, baby' i ‘leto je skoro gotovo - tough luck, my ungrateful friend'.
Najseksepilniji muškarac koji nikada nije živeo
Jedna kuća se neočekivano pojavila u mojim mislima poslednjih nedelja. Nije to lepa kuća. Niti mi je ikada značila puno.
Gost autor: muaddib92
Само да ви речем
Лепо се некада знало како се пише лектира: увод, разрада, лепо место па на крају закључак. Па ево, по реду -
Увод