2009-07-28 12:02:33

One teme sa decom

Tatjana Momčilović RSS / 28.07.2009. u 13:02

U nedelju uveče bili smo pozvani na večeru. Dok sam pijuckala belo vino i klatila papuče sa nogama, moja Nina mi je plela pletenicu i izigravala frizerku. Nešto smo se smejali, ne znam tačno zašto, verovatno je Zorana ispričala neki vic. Bilo je prohladno prijatno letnje veče koje smo provodili sa prijateljima u bašti.

Nina me je malo frizirala a ja sam je cmoktala u obraz kad god mi se približi skroz do lica. Onda smo se smejale jer je rekla da pet poljubaca košta jedan evro. Sve u svemu sasvim obično, lepo, letnje veče.

 

 

Ja se već godinama osećam kao u filmu "Balkan expres". Znate onu scenu kad svi sede u podrumu, spremaju se za večeru a Bora Todorović kaže: Imam utisak da za nas dolaze neki bolji dani" I posle sekund dva pljusne bomba i ode sve...

 

 

 
2008-06-17 11:32:13

Daj mi svoju mail adresu

Tatjana Momčilović RSS / 17.06.2008. u 12:32

Da je kojom srećom moja profesorka Žarana Papić živa i da sam ja još uvek student verujem da bi mi rekla-" Tanja, od ovoga napravite istraživanje za predmet polnost i društvo". Mada je, verujem i antropološki fenomen.

Evo o čemu se naime radi. Moj posao je - sajt za posao, regrutacija i selekcija kao i pomaganje firmama da dodju do najboljih kandidata. Često pravim testove, razmisljam kako da poboljšam uslugu za poslodavce da u najkraćem mogućem vremenu dodju do najboljih ili optimalnih ljudi za svoje firme. Kandidat, iste struke može da bude idealna prodavac za bankarske usluge a grozan u IT firmi.

Ipak - ovaj blog je o ljubavi i poverenju povezan sa poslom.

 
2009-08-11 08:31:23

Kockanje za evro

Tatjana Momčilović RSS / 11.08.2009. u 09:31

Pre otprilike 15 godina prvi put sam išla na Krf sa društvom. Moj drug Dragan, koji mi je i danas ostao nešto izmedju rodjaka i najboljeg prijatelja, napravio je jedan na izgled običan gest koji mi se duboko urezao u pamćenje. Naime, tražili smo torbu za neke fotoaparate i ljubazna prodavačica nam je posvetila oko 30 minuta. Ostalo je da Dragan proveri sa svojim bratom da li dimenzije i oblik odgovaraju i da kupimo. Na žalost dimenzije nisu odgovarale. Sutra ujutro, Dragan se spremio i krenuli smo u grad Krf da se zahvalimo prodavačici i da kažemo da torbu nećemo kupiti. Putovali smo oko sat vremena do grada da kažemo da nećemo da kupimo torbu, sećam se da je Dragan kupio neko pakovanje sladoleda da se zahvali na ljubazosti. Ja sam se iznenadila jer mi na pamet nije palo da ćemo se vozikati oko dva sata da jednostavno kažemo da nešto nećemo da kupimo. I zaposleni su se iznenadili. Posle su nas ponudili limunadom i sedeli smo sa njima oko 10 minuta. 

Par godina posle toga i sama sam počela da radim u uslužnoj deltanosti, tačnije u hotelu. Moji klijenti su uglavnom bile firme koje su organizovale bankete, kongrese i seminare u hotelu i smeštali svoje strane goste. Ja sam se starala da se opet vrate u naš hotel. Neki su mi i danas prijatelji. Jednog dana na adresu mog generalnog direktora stiglo je pismo od jedne banke koja se zahvaljuje na saradnji, obećava vernost i želi posebno meni da se zahvali na trudu, brizi i posvećenosti prema njihovoj kompaniji. Dobila sam povećanje plate od 10% i poklon od hotelskog lanca, provela sam nekoliko besplatnih dana u Budimpešti.

 
2008-11-07 10:03:30

Dama sa markerima

Tatjana Momčilović RSS / 07.11.2008. u 11:03

 

Već nekoliko nedelja idem na neki kurs koji je posvećen projektima u odeljenjima personala. Od projektnog zadatka, budžeta, tima, plana finansija, realizacije do praćenja dugoročnih i kratkoročnih efekata zadatka. Pošto su odeljenja personala uglavnom odelenja koja troše novac - ovaj kurs trebalo bi da nas nauči kako da odeljenje personala ( vitalni organ svake veće firme) postane i profitni centrar.

Težak zadatak nema šta. Valjda su zato predvideli da cela grupa sedi zajedno punih 4 meseca. Meni, iz početka izgledalo da nema tu šta da se uči ni 4 nedelje ali izgleda da sam se prevarila jer u protekle tri nedelje smo obradivali temu - internog istraživanja po komaniji (veliki sistemi preko 1000 zaposlenih)  u smislu vrednosti i ciljeva. Od sledeće nedelje - pravni okvir svakog projekta, radno pravo, povećanje broja sati u slučaju dodele projekata već postojećim zaposlenima ili uzimanje eksternih eksperata. E, sad sve bi to bilo super, da je kurs dva, tri sata dnevno -a nije. Svaki dan od 8-16h sa pauzom za ručak od 45 minuta. Puno radno vreme. Dobro - plaća poslodavac, nije da se bilo ko od nas žuri ali prvo što mi je palo na pamet je kako ćemo svi mi, potpuno nepoznati jedni drugima, slučajno skupljenih 17 ljudi provesti zajedno 4 meseca svaki dan. 

Kad smo stigli prvi dan u školu - rekli su nam da imamo 20 minuta da popijemo kafu i da se upoznamo. Kad je prošao ovaj "spontani" način upoznavanja, krenuli smo u učionicu. Ja sam odlučila da udjem poslednja. Pošto je kurs na nemačkom, odlučila sam da sednem pored najvećeh štrebera da bih mogla da prepisujem ono što ne razumem i što mi nije bilo jasno.

 
2009-03-11 13:05:03

Provincijalizacija duha

Tatjana Momčilović RSS / 11.03.2009. u 14:05

Ja sam imala sreće da se rodim u Beogradu. Sreća je, što kad sam se ja rodila nije billo interneta. U protivnom bilo bi svejedno. Moji roditelji nisu rodjeni u Beogradu. Mama je stigla u veliki grad sa 12 tata sa 16 godina. Mučili su se sigurno. Odrastala sam uz priče o gazdaricama, podstanarskim danima, selidbama.

Danas smo mi nomadi u Nemačkoj. Moja ćerka je rodjena u Minhenu ali ja nisam. Ovde smo došli kad sam ja imala 29. Nemački mi nije maternji jezik. Moje dete raste uz dve kulture, dva apsolutno drugačija pristupa životu. I svesna je toga sa 6 godina. Mislim da je to prednost za nju nikako mana. Kombinovati pristup, stil, filozofiju života - to vidim samo kao predsnost za budućnost.

Dok sam se pre neko veče vozila pustim ulicama grada oko 23.00h na pamet mi je pala ideja da provincijalizacija Nemačke  - mora da je uradjena planski.

 

 

Moj prijatelj, vrlo, vrlo cenjeni muzičar koji živi i radi u Minhenu ( a deca nam se vole kao da su sestre od tetke u najmanju ruku, što mi je, moram priznati važnije) i njegova super cool žena ( a moja drugarica, što mi je još važnije) svečano su nam saopštili negde u januaru da dolazi čuveni, super čuveni i totalno cool lik po imenu Tommy Emmanuel. Pojma ja nisam imala ko je čovek ali u sud mojih prijatelja verujem. I tako smo decu nabacili jednoj babisiterki da je u duetu zabavljaju, a mi smo, otišli na koncert. Da sam znala da ko će me tamo dočekati - bolje bih se pripremila. Ipak susret sa ovom muzikom bio je dirljiv i zanosan, napet i opuštajući, uzbudljiv i opasan.

 
2007-10-29 11:47:39

Lenjost i kako je se rešiti

Tatjana Momčilović RSS / 29.10.2007. u 12:47

Imam još koji dan pre nego krenem da radim duplo radno vreme, pa ko velim da podelim sa Vama lično priznanje i iskustvo. Drugi ljudi misle da nisam lenja i da ne odustajem lako. Istini za volju, ja sam jedna razmažena i osrednje lenja osoba koju su roditelji mnogo voleli i sve dozvoljavali. Kad mi se ne svidja u školi mama pise opravdanje, kad me muči šefica na poslu ja već mislim o drugoj firmi. Malo trpim ali baš malo, tek toliko da mi ne bude žao ali, velikih žrtava, nemam. Danas, vidim da me ta osobina koči u teranju stvari do kraja. Onda, istina je da znam da čovek nepretano teži lenjosti a stvari haosu i da je dobro stati tome na put. Ne služe li tome institucije društva, prisila, umetnost ili već koje instiitucije - labavije i jače.

Ove teme me interesuju od kada sam i sama postala roditelj i to gde su granice, šta da dozvolim a šta ne i koliko je dobro terati do kraja, ali me najviše zaokuplja koliko trpeti i šta. Medjutim ovaj blog uopšte nije o vaspitanju dece - ovaj blog je o vaspitanju i disciplinovanju samog sebe, tačnije mene i onih koji bi to da preispitaju kod sebe.

Često imamo goste, navikli smo se na njih kao na komšije u Beogradu. Razni ljudi pa i priče i iskustva drugačije. Mnoge sam i upoznala tako što su preko prijatelja pitali da budu kod nas neki dan. Ovog leta u posetu nam je došao interesantan čovek.

 
2009-07-03 09:08:23

Jednog dana naučiću da plešem tango

Tatjana Momčilović RSS / 03.07.2009. u 10:08

Da se u današnje vreme može sve iznajmiti - verovatno vam je postalo normalno. Venčanice, skije, nakit, automobil. Nosiš kad ti treba pa vratiš. Ne znam da li bih iznajmila venčanicu -doduše ja nisam imala snove o princezama pa sam se udala skoro u farmerkama. Ipak da može da se iznajme baka i deka - nije mi ni u najludjim snovima palo na pamet. Radili ljudi, nisu imali decu ili ih imaju a oni ne žele potpomstvo a ne bi da budu uskraćeni za osećaj topline, dozvoljavanja i povladjivanja koje pružaju baka i deka. Odete na net - pročitate karakteristike, ako su još u blizini -nikad bolje i rentirate. Ne znam da li se uzima revers.

Moja ćerka i ja, željne valjda mora koje je ostalo iza nas ( a možda i Dunava ispred našeg dorćolskog stana) uputile smo se prošle nedelje, spontano i bez jasnog plana,  na jezero pored Minhena- Starnberger See. 

 
2009-01-15 11:57:35

Trosite, trosite - zato postojite!

Tatjana Momčilović RSS / 15.01.2009. u 12:57

Moje dete u Beogradu gledalo neke cudne reklame i odlucila cvrsto i neopozivo da za novogodisnje/bozicni poklon dobije neku pticurinu, kao neki papagaj koji ponavlja sve sto mu kazes i jos zna da umiljato frkne kad ga pomilujes po ledjima. Jao, koliko sam je samo ubedjivala da ne kupimo cudoviste u Beogradu i ne provedemo 10 sati u kolima sa plasticno/pernatim stvorom koji ponavlja (naravno preko nekog softvera) sve sto mu kazes. Mnogo sam se trudila. A bolje je da sam odmah kupila monstruma i da sam ustedela nekoliko sati prijateljskog ubedjivanja. I sve je bilo uzalud. I price da ljudi treba da se druze sa zivim stvorenjima i da je bolje ici i gledati ptice u prirodi i da ih je cak bolje gledati u nekom vrtu. Da su sve to izmisljotine za uzimanje jadnim rodteljima para...nista nije vredelo - ptica tacnije pticurina i tacka.

Onda sam okrenula da moje sestogodisnje dete ubedjujemo kako je ovaj svet ocigledno otisao bestraga kad se ljudi druze sa plasticnim zivotinjama na baterije, da se ljudima prodaju kojekakve gluposti da se zadovolje njihove potrosacke fantazije. Onda sam u kolima drzala predavanje o tome kako se slikaju pusta ostrva u sred Kariba i mame nesretne ljude izmucene hladnocom, radom i krizom u svetu da izruce poslednje pare nekoj agenciji i vrate se sa najdosadijeg odmora u zivotu gde su samo lezali na +45 stepeni i glumili kako im je lepo.

 

 

Tatjana Momčilović

Tatjana Momčilović
Datum rоđenja:  01.04.1972 Pol:  Ženski Član od:  17.02.2007 VIP izbora:  51 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Korisnikova VIP lista

-

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana