vo sam pomislila neki dan, nepuna 24 sata posle lepo pripremljene i provedene porodične slave. Ali tvrdeći ovo iz naslova, nikako ne bih želela da zvučim pesimistično, jer iako ponekad i pomislim da su nevolje, teškoće i maleri, moji mnogo češći saputnici kroz život, volim što postoje oni divni veseli momenti, prepuni radosti, koji su pravi blagoslov zbog kog život vredi živeti. Iako me većina od vas, nadam se toplo, ne smatra pesimistom ili nekom nadžakušom, ja moram i ovako fizički onesposobljena, da ne kažem bangava u desnu ruku i rame, pred vama da svedem konačne konte za 2010-tu, kojoj btw, jedva čekam da vidim leđa, otkrivajući pritom da u meni još ima naivnosti deteta, i vesele nade da će sledeća godina biti lepša i bolja.
Ne znam da li je pre mene neko pisao o ovom projektu u pravom smislu te reči, nezavisnog filmmakera Nine Paley, koja je napravila veoma zanimljivu i satiričnu muzičku verziju indijskog epa Ramajana. Film nema dijaloga, ona je koristila samo muziku i to oličenu u glasu bluz pevačice iz 1920-ih Anette Hanshow.
Njeni ljupko stilizovani likovi podsećaju na vreme Betty Boop, a u jednom delu filma fontains of rakshasa blood, podsećaju na Kill Bill. Tako eklektično ! Zamislite nekog barda u literaturi, recimo Šekspira, napravljenog u hip hop, ili nekom drugom daleko od njega fazonu.
Ово је моја улица, јутрос око пола осам(могла сам и да избегнем ову уличну светиљку, да просте ваша светла лица, не замерите)
Моја пролећна леја са нарцисима и зумбулима, под снегом
1. Social networks
Nedavno
Danas je 16. juni, Bloomsday, sada već širom sveta poznati praznik Džojsovih fanova. Nosi ime po Mr. Leopoldu Bloom-u čije aktivnosti su opisane u Uliksu, na dan 16.juna 1904.godine. Odani poštovaoci Džojsa širom sveta prave razne vrste komemoracija na današnji dan, koji je već crveno slovo u kalendaru u zemljama engleskog govornog područja. Oni najodaniji poklonici potežu čak do Dablina, e da bi pošli onom rutom koja je opisana u Uliksu. Svraćanje u pabove, inkludid!
Opera "Knez Igor" Aleksandra Borodina sastoji se iz četiri čina i prologa. Libreto je pisan na osnovu istočno-slovenskog, odnosno ruskog epa "Slovo o polku Igorovu" iz
Prošlo je skoro dve godine, pa ne znam da li se sećate onoga što sam u postu Ko to tamo ljulja čamac?(1) pisala povodom naslova na sajtu Psychology Today, blog The Scientific Fundamentalist - Why Are Black Women Less Physically Attractive Than Other Women? S tim i drugim kontroverznim analizama i stavovima pred javnost izlazi autor tog naslova dr Satoshi Kanazawa. U tom postu sam između ostalog, a samo usput pomenula polemiku oko drugog njegovog članka - Low IQs are Africa's curse u kome je pisao kako su neki narodi siromašni zato što su manje inteligentni od drugih naroda.
Šta da se radi, to je njihovo prokletstvo, rekao je predavač.
Opet sam nabasala na njega.
Negde pred Novu godinu, na pitanje jedne prijateljice, šta želim u 2009.god. rekla sam - u 2009.god. hoću i želim da učim francuski. Ovih dana sam u potrazi za dobrim učiteljima. Ovaj mačak Henri, izgleda da je uzeo 30-tak časova, sudeći po onome kako govori francuski. Ja ću uzeti više časova, a pošto sam sluhista i volim da učim, neću zanemariti taj svoj dar, iskoristiću ga i govoriti bar za klasu, dve , bolje od njega.
Moja gošća darkonduty nastavlja svoju priču ...
Nakon neočekivanog uspjeha rumunjske nacionalne kinematografije koja se do te prijelomne 2006. godine, odnosno prije pojave Puiua i Porumboiua na repertoarima vodećih europskih festivala, u najmanju ruku smatrala marginalnom i to do one mjere da se čak nije moglo niti utvrditi kako se njezin značaj zadržava isključivo unutar regionalnih okvira jer on niti kao takav nije postojao, uslijedili su novi uspjesi na jugu Francuske. Poslije Cannesa 2007. godine i najvećim skepticima postalo je
Za Novu godinu smo pozvani... ne znam ni gde... sve ! Obući ću farmerke, čizme, kapu, šal i neku toplu jaknu. Ponećemo po neko piće, i otići prvo u našu kafanu, koja btw, radi kao i svakog dana, i gde smo svi "rodbina". Ko nema bolju ideju, može da ostane tamo, sve neobavezno, celu noć.
Izaći ćemo malo napolje da čujemo Masima i vidimo neke ljude. Kad se smrznemo idemo kod prijatelja, standardna priča. A , onda tamo...igranka bez prestanka, divljamo uz stare stvari, i puca nam prsluk...
Ovako mi to, obično, uloodimo se, i nema stajanja, do jutra...