Negde pred Novu godinu, na pitanje jedne prijateljice, šta želim u 2009.god. rekla sam - u 2009.god. hoću i želim da učim francuski. Ovih dana sam u potrazi za dobrim učiteljima. Ovaj mačak Henri, izgleda da je uzeo 30-tak časova, sudeći po onome kako govori francuski. Ja ću uzeti više časova, a pošto sam sluhista i volim da učim, neću zanemariti taj svoj dar, iskoristiću ga i govoriti bar za klasu, dve , bolje od njega.
Nemam nameru da zvučim veštičavo i čangrizavo, kad kažem da su neka deca danas isuviše razmažena. Vaspitanje se umnogome promenilo, u odnosu na ono kako sam ja odrastala 60-tih prošlog veka. Ono je jedan od najtežih zadataka roditelja, bilo kad, i bilo gde. Kad se setim moje generacije u tim godinama...Hmmmm...Life can be a bitch!
U mojoj porodici živelo se po pravilima mojih roditelja.
Ne znam kako je sa vama , ali mene je jedno vreme, u osamdasetim, opsedala ova pesma, iako nisam bila fan mainstream sounda. Da li je to taj ritam koji zove da igraš, sintisajzer, bubnjevi, egzotičan i "masan" tekst, taj seksi, raspy glas Kim Carnes, koja na momente zazvuči kao Rod Stjuart, žensko otelotvorenje, ili kao Blondi, Boni Tajler i Pet Benatar smiksane zajedno...?
Bile su '80-te, tako dekadentne i
Za slavu ću našim gostima spremiti :
Šarana punjenog spanaćem, šarana na pirinču i belom vinu, punjene lignje, pržene lignje, bakalar na "bijelo", škampe "a la Orsan", koktel od škampa, brodet od škarpine i brancina, blitvu, kelj na lešo, nabujak od karfiola, bob i boraniju na salatu, celer na salatu, pohovani celer, pohovane masline, pohovane bukovače, prebranac, suve leskovačke ljute paprike punjene pasuljem utopljene u gusti
Nisam mogla da se obuzdam , a da vam ne pustim ovaj video nekog australijskog kantri pevača na koji sam naišla nedavno na mom omiljenom "boingboing"-u . Suze su mi pošle na oči od smeha, dok sam slušala ovu pesmu. Setila sam se mog sina kad je bio tinejdžer, i njegovih "opširnih" razgovora sa nama roditeljima.Klešta su bila igračka... za obdanište.... preslaba alatka , da mu izvučeš reči iz usta. A tek smejanje, kao lud na brašno, nečemu što nama uopšte nije bilo smešno! Simpatične godine! Da poludiš! Moja dobra prijateljica i njena ćerka upravo prolaze kroz tu
1. Social networks
Nedavno
...online zvezdočatac, praseća plećka s rebarcima i cubokom, ja, i etc.
Ne znam šta da vam kažem, ni kako da počnem. Moram se vratiti par dana unazad, na tek minuli Božić.
Prvo odmah moram nešto da priznam; za Božić se godinama provlačim nekažnjeno zbog zloupotrebe službenog položaja, jer uvek nameštam da moj sin nađe paricu u božićnoj česnici.
Međutim, ove godine su se zgodili potpuno novi momenti, a u istim okolnostima. Po čijoj volji pojma nemam, tek, nebeski vrhovni sovjet je hteo i odlučio da posle mnogobrojnih prošlih, ovog Božića i pored svih mojih nepočinstava i nameštaljki, ipak ja osvojim paricu iz česnice.
Uslovi pod kojima su se birala ponuđena parčad česnice su bili potpuno regularni, praćeni okom ostalih ukućana. Sve je bilo u redu i kako spada, uz moj propratni govor tela, s namigivanjem i korišćenjem trenutno smanjene pažnje usled živahnog razgovora onih koji nisu ni bili u planu za osvajanje parice, tj. buduće snajke i budućeg svekra joj, akobogda. Padale su moje diskretne šifre u smislu, ladno, ladno, vruć...ihh! Ma sve, sve ok i pošteno bilo. Ja poslednja birala, ali, da čovek ne poveruje…
Opet jedno pitanje koje me u mom nasumičnom razmišljanju saleće. U poslednje vreme sijaset tumača majanskog kalendara, skoro sladostrasno nam saopštava - džaba ste krečili ! Složićemo se u jednom, da ništa ne traje večno. Bilo da su to planine, mora , svetovi, ili udaljene zvezde. Sve to bledi i nestaje , sooner or later. Mi, kao bića koja takođe nisu večita, prihvatamo to kao činjenicu. Jednoga dana nestaće naša rodbina, prijatelji, političari, pa i mi sami, a i zemlja će jednoga dana prestati da se okreće oko svoje ose.
Pitanje je "Kada?"
Po
Neki dan sam u dokolici, prelistavala jedan moj sajt gledajući kako živi , uživa i kupuje bogat svet. Tu uvek malo „naparim oči“ i bude mi lakše, za momenat, pa onda opet daj bogu dušu, skupljaj snagu da se vratiš u surovu i sivu realnost.
Ovoga puta izdvojila sam između mnogih ponuda nekoliko interesantnih za mene, a
Leto je prošlo, ona moja agencija, gde srećem ljude sa različitim problemima, počela je da radi. Dakle, ništa se nije promenilo, ljudi imaju sve više i više problema, a ja sam prosto zatrpana pismima. Mogu vam kazati, da u svemu prednjačimo, mi žene. Svakakve mi se javljaju, ali iako su one mahom my feminine inspiration, božemioprosti, s nekima od njih ne mogu da izađem na kraj. Evo ova na primer! Piše...
Draga moja,